Kad smo u petak posjetili novootvoreni restoran Marinadu u Teslinoj ulici, zatekli smo vlasnika i kuhara Krešimira Kolmana kako bira povrće i slaže marinirane riblje filete u posudice za riblje gablece i puni malu vitrinu. S čuđenjem u očima priznao je kako ne može vjerovati, ali tog je dana prodao toliko koliko nije u prethodnih nekoliko. Razlog? Zagrepčani su otkrili najzdraviji fast food u centu Zagreba.
Mali plavi prostor s nekoliko stolica i gablecima za tridesetak kuna osmišljen je kao take out, ali uz malo sreće jesti možete i u lokalu svakoga dana, osim nedjelje, od 10 do 22 sata. Fine riblje marinade postale su hit i čini se da će gospodin Kolman uskoro trebati pojačanje kako bi nahranio naciju koja bi se htjela malo odmoriti od friteze i dubokog ulja. Na jelovniku koji se mijenja svaki tjedan mogu se naći marinirane srdele i inćuni sa sezonskim dodacima poput šparoga, ribicama sa žara na krumpir-salati te morskim polpetama.
"Jedan tjedan u ponudi ima više dimljene skuše i tune. Ponekad su na meniju marinade od šalše, katkad od svježe rajčice. Marinade stvaram iz glave - baza je svježe povrće, a ostalo dolazi prema inspiraciji. Dolac je blizu i, srećom, na njemu ima svega. Gostima se jako sviđaju polpete od srdela jer ih nisu imali puno prilike probati, a filetirane srdele sa žara s krumpirom-salatom također su među omiljenima. Friteze nema jer sam se odlučio za laganiju hranu koja ne sjeda teško na želudac. Najesen ćemo, ako prilike dopuste, kušati i jela poput brudeta od srdela sa žgancima ili krumpirom, gulaš sa sipom i lignjama“, priča nam vlasnik ritmično sjeckajući luk na drvenoj dasci.
"Ideja za Marinadu rodila se dok sam radio u Karaki dok je još bila riblji restoran. Tada smo pripremali marinade za predjela, ali malo ozbiljnije smo to radili u Ponistri. Gosti su dobro reagirali i govorili da bi "sve dali za to da mogu pojesti srdele s roštilja u centru'“, ispričao nam je Kolman. Nakon što je otišao iz Ponistre, vrlo dobrog restorana u Remetinačkoj ulici, a supruga je dala otkaz u HT-u, počeli su tražiti prostor u centru, ali sve lokacije koje su gledali bile su skupe.
"Da smo ih uzeli, vjerojatno bismo propali i prije nego što bismo otvorili. Vidio sam oglas da se iznajmljuje prostor u kojem je bio fast food na adresi Teslina 15. Zazvonilo mi je u glavi da je šogor spominjao tu adresu i ispostavilo se da je vlasnik njegov prijatelj koji mi je ponudio dobru cijenu. Prostor je već imao napu, što mi je bilo važno zbog roštilja.
Prijatelji su nam puno pomogli pri uređenju. Jedan je krečio, a drugi, kojeg znam iz djetinjstva, akademski je slikar koji je oslikao zidove. Supruga je našla simpatične ukrase u obliku ribica koji su nas oduševili i odlično se uklopili u cijelu priču“, kaže Kolman kojem je prvi posao bio u zagrebačkom Lidu. Još kao mladić tamo se zaposlio i naučio pripremati ribu na brojne načine, jer Lido je imao sve: od peke do roštilja. Zanat je pekao i u Karaki, kao i na Lopudu kraj Dubrovnika.
> 5 restorana s domaćom hranom nadomak Zagreba zbog kojih vrijedi sjesti u auto
"Na moj prvi radni dan u Lidu bilo je Valentinovo i tad još nisam ni dobro znao kako se zove koja vrsta ribe. Bila je ludnica – vatreno krštenje. Najviše sam pak naučio u Karaki. Držali smo se klasične dalmatinske kuhinje; riba s gradela, gregade, lešade i autohtonih jela.
To mi se jako svidjelo i ovo što sad radim se bazira na tome – nema utjecaja stranih kuhinja i ne vidim se u tome. U Ponistri smo na gradelama pekli i oslića, a upravo su ga tamo neki Dalmatinci prvi put kušali. Govorili su nam kako je to riba za lešade, da će se raspasti na gradelama i oduševili nakon što bi ga probali“, dodaje vlasnik. Njemu je na tanjuru najdraže meso, ali u kuhinji riba, koju obožava pripremati.
> 10 odličnih mjesta za gablec u Zagrebu
Prije nego što je otvorio Marinadu, dobro je istražio gdje se može naći najbolja svježa i sušena riba, a gdje kruh ispod peke. Tražio je i pronašao obitelj Mišlov s Ugljana koja ima preradu plave ribe, a dimljena mu dolazi iz Kaštela. Uskoro se očekuje i vino na čaše, a sa znatiželjom očekujemo druge brojne ideje koje čekaju na realizaciju.
