Olimpijske igre u Parizu samo što nisu počele. Kad se 26. srpnja zapali olimpijski plamen, bit će to treći put u povijesti da Grad Svjetlosti organizira tu sportsku manifestaciju. Ono što je zanimljivo, drugi put francuska prijestolnica igre je ugostila 1924., (prvi put 1900.) ravno prije 100 godina, tako da je izbor Pariza kao domaćina ovaj put bio sve samo ne slučajan.
Već znate i da se očistila rijeka Seine, barem tako kažu državne i gradske vlasti, čiji su predstavnici radosno zaplivali njezinim vodama. Znate i da je sve spremno, da se samo čeka ceremonija, pa kad znate to sve, vrijeme je da ponovimo i kulinarsko znanje. Dotaknut ćemo se malo najpoznatijih jela francuske kuhinje te reći ponešto o svakom od njih. Čisto da se ne zateknete u sljedećih mjesec dana u Parizu pa umjesto pijetla u vinu naručite kobasice sa senfom…
Francuski brudet
Red je da ručak otvorimo – juhom. Ali ne bilo kakvom juhom, već onom koja je toliko bogata da ju je najbolje usporediti s recimo našim – brudetom. Bouillabaisse (č. bujabes) je jelo ribara, a iako se rado jede na francuskoj mediteranskoj obali, za originalni recept uzima se onaj koji potječe iz Marseillea, napisan još u prvoj polovici 19. stoljeća. Ipak, danas se, nakon svih peripetija, smatra da u bouillabaisse moraju ići razne vrste bijele svježe ribe, škarpina, maslinovo ulje i šafran. To je pod mus. A dodaju se još i rakovi, lignje, dagnje... jedino nikako ne smije ići plava riba. Tu je i recept.
Slavni složenac
Ima li neko francusko jelo koje se jednostavno izgovara, pitate se? Ratatouille (č. ratatuj) proširio se Francuskom iz Provanse, a radi se o povrtnom složencu od tikvica, patlidžana, paprike, rajčice i luka. Povijest kaže kako su jelo osmislili poljoprivrednici koji su htjeli iskoristiti što više ubranog povrća na kraju sezone. Dodavanjem mediteranskih začina i sporim kuhanjem to su i uspjeli, pa su i prezreli komadi verdure dobili ulogu. S obzirom na to da smo već nekad objavili kako napraviti ovaj složenac, ne trebamo vas slati na druge kanale, već skoknite klikom na ovu poveznicu.
Pijetao u vinu
Zamislite da vas netko pita što imate za večeru, a vi ko iz topa zagrmite: "Kok o van!" Kako li to samo gordo zvuči, a bome, pijetao pripremljen u crnom vinu i jest takav. Iako se pričalo da je prste u receptu imao i sam Cezar, ta legenda baš i ne drži vodu. Za promociju ovog jela nije tako zaslužan ni Cezar, ni netko iz plejade glasovitih francuskih chefova, već je za sve "kriva" jedna Amerikanka. Da, legendarna Julia Child uvrstila je ovaj recept u svoju kuharicu iz 1961. te ga pripremala za publiku pred malim ekranima. A pijetla po Julijinu receptu – pronađite ovdje.
Quiche Lorraine
Ne znam imam li ja sreće pa se družim s pravim ljudima, ali imam osjećaj da je ovo posljednjih godina jedno od hit-jela i da ga ekipa rado spravlja kad zove sebi u goste. Riječ je o slanoj piti, a raznih verzija quichea ima koliko vam srce želi. Ipak, najpoznatiji je onaj imena Lorraine, za koji vam ne treba pregršt sastojaka, ne treba vam ni posebna kulinarska vještina, a ipak ćete zadiviti goste (kao ja kad recimo serviram sladoled od vanilije preliven bučinim uljem pa gosti ostanu paf). Recept za quiche Lorraine (č. kiš loren) spremno vas čeka ovdje.
Lagani desert
I vrijeme je za veliko finale, odnosno desert. Možete napraviti crepes (palačinke), možete napraviti neki fini kroasan ili pain au chocolat, ali možete jednostavno sebi olakšati život i pripremiti uvijek efektni crème brûlée (č. krem brule). Za njega će vam trebati tek nekoliko sastojaka, a ako ste ikad jeli rožatu, svidjet će vam se i ovaj francuski desert. Pro tip – ako imate brener i na kraju s plamenom prođete po površini, ne gine vam pljesak na otvorenoj sceni. Ali ako s vatrom niste na ti, možete i bez toga, samo prateći ovaj jednostavni recept.
Odlična, a većini nepoznata: Upoznajte kuhinju Dalekog istoka koju ćete htjeti istraživati svaki dan
