Galerija
Uzbudljiva povijest
"U posjed ove utvrde Dubrovčani su praktički ušli tek 1420. godine; od tad počinju kontinuirani radovi na njenoj dogradnji, preuređenju, pojačanju, naoružavanju i održavanju. Važno je napomenuti da Dubrovčani utvrdu Sokol redovito nazivaju kastel, a njezina zapovjednika kastelan (ili kapetan). U dokumentima prethodnih vladara navodi se kao Sokol grad, kojim upravlja knez. Razlika u nazivu nije slučajna. Svim vladarima u kasnom srednjem vijeku Sokol je grad iz kojega upravljaju Konavlima i kontroliraju ubiranje feudalnih prihoda od konavoskih vlastelinčića.
Dubrovčani Konavlima upravljaju iz Kneževa dvora u Svetom Martinu (Pridvorju), dok im kastel Sokol služi za obranu konavoske knežije od vanjskih neprijatelja. Zbog toga će intenzivno i uz najveće napore desetljećima utvrđivati kastel. Današnji izgled Sokolu su uglavnom dali Dubrovčani tijekom 15. stoljeća, od 1420. do 1482. godine, kad su u više navrata i znatnim sredstvima popravljali i dograđivali njegove zidine i tvrđavske objekte. Građevinski zahvati traju i u 16. i 17. stoljeću“, otkriva Društvo prijatelja dubrovačke starine i dodaje
"U tlocrtu je utvrda nepravilnog ovalnog oblika, jer bedemi prate morfologiju stjenovitog uzvišenja na kojemu je podignut. Ima tri razine utvrđenja. Najniži i najmlađi na položaju je Kamen, gdje je 1477. obzidan prostor u koji se po potrebi moglo skloniti okolno stanovništvo. Druga razina je predziđe s južne i jugozapadne strane tvrđave. Osmišljeno je i prošireno oko 1420., a osim utvrđenog glavnog ulaza, u njemu se nalazila kuhinjska peć, spremište za hranu (poslije pretvoreno u cisternu), kuća za smještaj plaćeničke vojske s posebnim prostorom za smještaj i pripremu hrane, kuća samostrijelaca iznad ulaznih vrata te stražarska kula i sanitarni čvor.
Na najvišem, najsigurnijem i najbolje utvrđenom dijelu, na gornjoj tvrđavi (citadeli), najvažniji su tvrđavski sadržaji (velika cisterna, spremište hrane i oružja, „rupe“ za čuvanje zaliha žita, kastelanov stan s ognjištem i prostorom za spravljanje hrane, crkva, kanonikov stan, kovačnica i kružna peć). Osim vojno-obrambene funkcije, Sokol je predviđen i kao mjesto za sklanjanje okolnog stanovništva.
Uz navedeni prostor na Kamenu, godine 1471. odlučeno je da se djeca mlađa od deset godina imaju smjestiti u unutarnju (gornju) tvrđavu, žene i svi koji nisu za oružje u predziđe između vanjskih i unutarnjih vrata tvrđave, odnosno između unutarnjeg i vanjskog zida. Svi sposobni za oružje imali su ostati vani.“
Novi život utvrde
Broj vojnika u Sokol gradu mijenjao se ovisno o miru, ratu i drugim okolnostima, a zapovjednik tvrđave – kastelan – biran je iz redova vlastele na šest mjeseci i imao je stroga pravila službe, uključujući zabranu napuštanja utvrde i ograničavanje ulaska posjetitelja. Tijekom 16. stoljeća dužnost često preuzimaju vicekastelani ili pučani.
Tvrđava je preživjela potres 1667., no nakon 1672. više se ne spominje u arhivima, što upućuje da je bila napuštena. Nakon toga utvrda je propadala, čemu je pomoglo stanovništvo koje je koristilo njezino kamenje za gradnju kuća i međa.
Degradaciju je zaustavilo Društvo prijatelja dubrovačke starine, koje je pokrenulo je obnovu Sokol grada krajem 1950-ih, a radovi su se posebno intenzivirali nakon što je postalo vlasnikom tvrđave. Tijekom sljedećih desetljeća postupno su se uređivali prilazi, ostaci zidina, i sve drugo, što je trebalo obnoviti. Sokol grad je u travnju 2013. otvoren za javnost, a danas izaziva divljenje posjetitelja iz cijelog svijeta.
Privatni spa uz šumu i potpunu tišinu: Bijeg kakav nam svima ponekad treba
