U Hrvatskoj imamo krafne, Poljaci jedu paczki, Austrijanci uživaju u krapfenu, a Rusi peku ponchiki. Sve su ovo samo varijante imena za istu slasticu – okrugle komade dizanog tijesta pečene u dubokom ulju odnosno masti te punjene pekmezom.
Prvi krafne ispečene su u Njemačkoj ili se tako barem može naslutiti iz kuharice "Küchenmeisterei" (Majstorstvo kuhinje) koja je objavljena u Nürnbergu 1485. godine te prevedena na poljski 47 godina kasnije. Ne samo da je riječ o jednoj od prvih kuharica otisnutoj na Gutenbergovu stroju, već se radi i o knjizi koja je imala prvi recept za “Gefüllte Krapfen“ (punjenu krafnu), koju su Nijemci kasnije nazvali Berliner.
Prva verzija krafne sastojala se od pekmeza između dva komada dizanog tijesta prženog u svinjskoj masti. No kako je u Njemačkoj šećer bio vrlo skup, ljudi su ispočetka uglavnom pekli slane krafne. Dizano tijesto sljubljivali su s mesom, ribom, gljivama, sirom i drugim sličnim namirnicama.
Kada su u 16. stoljeću pale cijene šećera, gotovo sve europske zemlje prigrlile su ovaj recept te napravile svoje verzije krafni. I dalje su bile poprilično skupe, pa su se pekle samo u posebnim prigodama.
Nakon što je izumljena metalna šprica za kolače, otkriveno je da se pekmez može uštrcati u pečeni komad dizanog tijesta, što je značajno olakšalo izradu. Ostalo je, kažu, povijest.
U dvadesetom stoljeću napravljeni su strojevi za industrijsku proizvodnju, što je dodatno smanjilo cijenu te slastice i povećalo njezinu popularnost među masama. Amerikanci su u međuvremenu napravili svoj donut s rupom, a ostatak svijeta počeo je eksperimentirati s okusima, nadjevima i preljevima.
Iako su dostupne tijekom cijele godine, krafne su postale tradicionalna slastica u doba poklada, pa ih u Hrvatskoj zbog toga često zovemo i pokladnice.
Dobro došle, brafne: Novi spoj popularnih peciva u kojem ne nedostaje čokolade
+1