Galerija
Zbog svoje jedinstvenosti brzo je postalo jedna od najvećih turističkih atrakcija grada. Svake godine koristi ga između 20 i 30 tisuća biciklista, a jednako ga rado koriste stanovnici koji ovuda putuju na posao i turisti motivirani znatiželjom.
Princip je jednostavan. U rubnik je ugrađena šina iz koje „na zahtjev“, pristiskom dugmeta, izlazi platforma na koju biciklist stavlja desnu nogu, dok lijevu ostavlja na pedali bicikla. Platforma gurajući desnu nogu biciklista podiže i njega i bicikl na vrh 120 metara duge ulice. Korištenje biciklističkog javnog lifta je besplatno, a istovremeno se može voziti, tj. gurati petero korisnika.
Za sve na kotačima
Sustav ima dvije brzine – jednu za početnike i jednu za iskusnije korisnike. U slučaju pada, platforma za stopalo se automatski uvlači i nestaje u mraku pločnika.
Najveća greška koju novaci i turisti rade je instinktivno povijanje desne noge u koljenu – što će otežati prijevoz, a zbog težeg držanja ravnoteže, veća je mogućnost i da će vozeći se na taj način pasti.
Dizalicu je osmislio Trondheimac Jarle Wanwik, a 2013. je modernizirana i preimenovana u CycloCable, u sklopu nadogradnje koju je izvela francuska kompanija Skirail, dio Poma grupe – jednog od najvećih proizvođača žičara u svijetu.
Novi je sustav sigurniji i učinkovitiji. Ono najbolje jest da zapravo nije namijenjen samo biciklistima, nego guranju svega što ima kotače - što znatno olakšava svakodnevicu stanarima i svima koji ovuda moraju proći a guraju primjerice dječja ili puna kolica s tržnice.
Tunel koji je promijenio lice Pelješca: "Nema toga tko ne zastane pred ovom ljepotom"
