Galerija
Magični Velebit, kojemu se svi vraćaju jednom kada ga prvi put posjete, najveći je planinski lanac Dinarida u Hrvatskoj. Uzdignut uz predivnu jadransku obalu prostire se na preko 145 kilometara dužine i 30 kilometara širine. Velebit je nevjerojatno atraktivan i dragocijen prirodni fenomen da je s razlogom najveće zaštićeno područje u cijeloj Hrvatskoj. Između ostalog dom je dva nacionalna parka, Paklenice i Sjevernog Velebita, te jedina dva stroga rezervata prirode u Lijepoj Našoj.
Najzaštićeniji dio Hrvatske: Veličanstveni Hajdučki i Rožanski kukovi
+0
Velebit je poznat po bogatstvu flore i faune, impresivnom broju različitih vrsta, te značajnom broju endemskih vrsta, a od 1978. godine uvršten je na UNESCO-ovu listu baštine "Ljudi i biosfera" kao rezervat biosfere. Ako želite provesti odmor pun aktivnosti na otvorenom, onda je Velebit idealna destinacija, a sve ljubitelje prirode pozivamo da posjete i jedan od najljepših "vrtova" u Europi - Velebitski botanički vrt.
U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit najpopularnija aktivnost je planinarenje. U parku ćete pronaći više od 30 označenih staza i koje će vas dovesti do vrha s pogledom koji oduzima dah ili nevjerojatne prirode u kojoj ćete osjetiti potpuni mir.
Jedna od najpopularnijih staza u cijelom nacionalnom parku je Premužićeva staza. To je remek-djelo suhozidnog graditeljstva dužine 57 kilometara koje je svima dostupno. Nema zahtjevnih uspona i silazaka, cijelom svojom dužinom broji samo 200 metara visinske razlike i pruža vam mnogo prekrasnih prizora na more, otoke i planine. 16 km staze vodi kroz nacionalni park, a ostatak prolazi kroz park prirode.
Kilometri slobode: Najveća „mala“ avantura koju možete doživjeti u Hrvatskoj
Prilikom pješačenja po stazama mnogi posjećuju meteorološku stanicu Zavižan i Velebitski botanički vrt koji se nalazi 15 minuta hoda od planinarskog doma na Zavižanu, a koji je osnovan na inicijativu Frana Kušana, profesora na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Automobilom možete doći sve do službenog parkirališta parka ispod zavižanskog doma, a od tamo do botaničkog vrta imate nekoliko minuta.
Vrt danas broji preko 300 biljnih vrsta, što samoniklih, što onih koje su donesene s ostalih dijelova planine. Tu ćete moći vidjeti i velebitsku degeniju (Degenia velebitica), hrvatsku sibireju (Sibirea altaiensis ssp. croatica), krški runolist (Leontopodium alpinum ssp. krasense), velebitski klinčić (Dianthus velebiticus), Kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana), Kitajbelov pakujac (Aquilegia kitaibelii) te hrvatska gušarka (Cardaminopsis croatica).
Vrt se nalazi na nadmorskoj visini od 1480 metara, a u njegovu središnjem dijelu nalazi se Balinovačka ponikva oko koje vodi kružna kamenita staza duga 600 metara. Sa staze se odvajaju i kamenite stube kojima se možete spustiti na dno Balinovačke ponikve, na 1430 m n.v. Za obilazak vrta potrebno je oko sat vremena laganog hoda, a najbolji dio godine za posjet vrtu su mjeseci lipanj i srpanj, kad je većina vegetacije u punom cvatu. Svibanj također može biti dobar odabir, ali samo ako ste se prije informirali o vremenu i količini snijega koja se zadržala na velebitskim cestama i stazama.
Ako odlučite Velebitski botanički vrt posjetiti već ove godine preporučujemo da meditaciju kroz ovaj predivni dio Velebita odradite dan prije nego li se upustite u avanturu života - Highlander Velebit, koji se održava od 12. rujna.
Highlander Velebit je pustolovina u kojoj u pet dana sa šatorom i svim potrebnim stvarima u ruksaku trebate proći više od 100 kilometara predivne, ali nekad negostoljubive planine. Zato nam se i čini kako bi bilo idealno dan prije provesti u miru između velebitskih biljki kako biste skupili snagu i hrabrost za nevjerojatnu avanturu koja će vas čekati. Ako vas zanima kako je nama bilo na velebitskom Highlanderu kliknite na link.
Još jedno vrlo popularno i lijepo mjesto koje vam preporučamo za posjetiti u blizini je dolina Veliki Lubenovac. Ova krška kamena dolina nalazi se na rubu rezervata prirode Rožanski kukovi i Hajdučki kukovi. Nekada su tu bili pastiri sa svojim ovcama. Dokazi o tome još uvijek su prisutni u obliku suhozida, ljetnikovaca i cisterni za kišnicu.
