Galerija
Poštarski dom na Vršiču - Kopiščarjeva pot / kroz okno - Prisojnik - grebenska pot - Poštarski dom na Vršiču
11,5 km, 1008 m visinske razlike, 06:14 sati hoda
Težina staze: zahtjevna staza
25.08.2021.
Zvoni mi alarm na mobitelu. Četiri su ujutro. Ne mogu se sastaviti, a moram ugasiti čudo da ne zvoni na hodniku. Ovo je najbolji trik da se digneš iz kreveta - staviš mobitel izvan sobe i nema snoozanja nego se moraš pomaknut.
Dezorijentirana sam od manjka sna zadnjih nekoliko tjedana te se tješim da ću po zimi spavati više ha ha ha. Moš' si mislit Dunja.
Ajde dobro, barem sam spremila stvari te samo moram nešto jesti i obuć se. Pokret je u 05.00 s Vrata Jadrana. Dolazim točno u 05.00, a Alex me čeka. Tko rano rani, dvije sreće grabi. Samo da bude dobro vrijeme i bit će super.
Na granici nema gužve, samo par auta. Pitaju Slovenci potvrde, a meni je više dosta kopanja štapićima u mozak.
Cijelim putem nema gužve. Dolazimo na Vršič oko 07:45 sati. Brrrr baš je zima, oko 10 stupnjeva. Poluoblačno, puše, nema sunca... vrijeme za spavanje, a ne hajkanje. Oblačim laganu jaknu, kapu, stavljam ruksak i krećemo prema Poštarskom domu makadamom.
Dolazimo na raskršće i krećemo putem "kroz okno". Spuštamo se kroz šumu singlićima i dolazimo do stijene s početkom osiguranog puta sajlom. Društvo nam rade tri Austrijanca koji su ispred nas. Stavljamo opremu i krećemo iza njih.
U gostima kod kralja: Dunja na predivnom avanturističkom pohodu
Početak je baš lijep, zanimljiv i simpatičan - malo priječiš stijenu, malo se dižeš po njoj pa opet priječiš i tako nekih dvadesetak minuta. Stijena je vertikalna i izložena lijepim pogledima. Baš je takvu volimo. Na nekim mjestima je malo klizavo, ali ništa strašno. Pratimo trojac ispred koji nije baš najbrži. Silazimo sa sajle te se putem uspinjemo do lijepog dijela koji nam pruža pogled na Ajdovsku deklicu - "Pagan girl" - legenda govori da je proricala sudbinu male djece i vodila putnike izgubljene u mećavi u dolinu Trente. Kako god bilo, pogled na takvu kreaciju prirode divno je vidjeti. Poganska djevojko, kako smo te mi nazvali - vrati i nas sigurno na ishodište. Hvala ti unaprijed.
Put nas vodi malo po stijenama, malo po sajli te malo po metalnim pomagalima. Sve u svemu, baš je lijep. Trojac ispred nas je malo sporiji i nikako da se odluče pustiti nas naprijed. Dišemo im za vratom ha ha ha.
Dočekali smo i taj tren. Trojac staje i radi predah. Alex ne čeka nego ih šiša i nastavljamo dalje. Svako malo bacim pogled i vidim da ima nekoliko grupica ljudi iza. Hodamo po lijepo izloženoj polici, a kraj nas doslovno "protrči" Slovenka. Mislim si ja.... a bome ne bi ovdje trčala ha ha ha.
Očito joj je ovo već n-ti put kao i nama Učka. Nastavljamo put i dolazimo do lijepog vertikalnog kamina. Dobro osiguran, izložen i treba uložiti malo i napora da se digneš. Treba nam više ovakvih detalja. Nakon nekoliko minuta dolazimo i do uskog prolaza u kojem se trebamo i zavlačiti. Totalno je fora. Iza nas je trojac - skoro pa smo si kompići već.
Ruta na Dinari od koje zastaje dah: Staza na kojoj se na svakom koraku nalazi nova nagrada
Prolazimo taj "navodno" teži dio, s time da je meni tura na Triglavu bila puno zahtjevnija, i dolazimo do stijene ispod "Okna". Malo slobodnog penjanja po položenoj stijeni uz super pogled. Nakon dvadesetak minuta dolazimo do početka uspona po siparu. Pogled gore i okno u magli. Samo gledaj i ne pričaj. Dovoljno je to reći. Stani na tren i uživaj sto posto.
Alex prvi, a ja laganini za njim. On prolazi kroz okno, a oblaci nestaju. Slika top. Kroz okno je jedna lijepa vertikala, dobro osigurana. Stijena je vlažna i mokra. Srećemo i prolazimo kraj mlađeg para i nastavljamo dalje. Dođemo na vrh okna i raskršće staze - grebenska pot prema dolje i gore. Hodamo 2:50 h i prošli smo oko 4,8 km. Ne radimo predah nego idemo dalje. Do sad nije bilo ništa zahtjevno, ali se osjeti lagani umor nakon sipara. Slijedi penjuckanje po stijenama uz pokoju sajlu i metalna pomagala. Vrijeme nas služi kao pos***ne. Dolazimo na vršni greben, a sunce piči. Za 5 minuta dolazimo u oblak. Počne puhati pa za 5 minuta opet sunce i tako sve do pod vrh. Ulazimo u oblak. Dolazimo na vrh Prisojnika. Ima nekih desetak ljudi. Nema gužve. Puše i poprilično je zima. Ne skidam jaknu ni za živu glavu, a i rukavice ostaju na meni. Radimo pauzu, uživamo u iću, piću i pogledu - tren vedro, tren oblačno.
Krećemo dolje. Idemo grebenskom poti prema dolje. Dio puta do okna je isti. Nema neke gužve. Laganini idemo. Napokon i ja idem prva danas ha ha. Stalno me začeljuje. Bi rekli... na dolje se i kamen kotrlja - da ne budem prosta. Svako malo nešto poslikam. Na raskršću gužvanac. Našla se ekipa raditi pauzu, odmoriti i jesti. Neka. Mi žicamo da nas slikaju i nastavljamo dalje laganim putem.
Staza puna izazova: Je li ovo najljepši planinarski put u Hrvatskoj?
Lagana šetnjica niz brdo. Tako bi to opisala. Lijepi singlići s pogledom. Čak sam i desetak minuta sama sjela na neku izbočenu livadu i samo se divila mjestu gdje sam sad. Prazna glava i osjećaš se dobro u tom trenu - kao da ti ništa nije više potrebno da se osjećaš potpun... i tako krene moje filozofiranje. Piši kući - propalo. Silazimo i prelazimo sipar. Dobro je da ga priječimo jer mi se ne da po njemu niti gore, a niti dolje. Vidimo u daljini Poštarski dom. Hura...hladno pivo i štrudla. Usput srećemo ovčice - ulovim janjca i taman jedna slika s njim. Mislim si: "Neću te pojesti dušice danas!". Malo šale. Nakon 11,5 km i malo više od 6 sati hoda, glava me rastura - ne znam što joj bi. Sjednemo u Tičarski dom na Vršiču i odmah na piva, palačinke, štrudlu i espressa - iako više ne pijem kavu (osim u posebnim prilikama), morala sam je drmnuti zbog ove okrugle ćube koja me ometala u zadnjim kilometrima.
Nakon kratkog odmora i debrifinga o provedenom danu, krećemo prema autu i put prema doma. Nadamo se samo da nema gužve - kad će napokon netko izmisliti neku napravu za teleportiranje?!
Hvala Alexu na još jednoj avanturi ☺. Definitivno je vrijedna pamćenja.
Good times come and go, but the memories will last forever!
Until next time...
Dunja
Dunjine avanture možete pratiti i na njenom blogu i Facebook stranici...
