Galerija
U planu je i terasa, a do tada možete (kao što smo i mi napravili) odnijeti posudice u obližnji park pa guštati u pikniku s pogledom na šetače pasa i kvartovske stolnotenisače. Petkom uvečer je živo – sreli smo i klince koji jurcaju koturajući jedni druge u šoping-kolicima i puštaju trap na najjače (imali smo sreće jer im baterija na zvučniku nije potrajala). Nismo se samo mi dosjetili večere u prirodi; i susjedni stol se ubrzo popunio posudama, salvetama, čašama, vilicama i žličicama, pa je lako pretpostaviti da je produžena, zelena blagovaonica itekako popularna. Odgovor na pitanje zašto se ljudi neumorno vraćaju u tu trešnjevačku “škatulu”, razbacuju se lovorikama po internetu i na društvenim mrežama treba tražiti u ekipi koja stoji iza Made in Paste, koja itekako zna što radi. Predvodi ih vlasnik Romel Stelmah, koji je iskustvo stjecao u restoranima poput zagrebačkog Dubravkinog puta i renomiranog dublinskog restorana The Pig’s Ear.
Prijepodnevna predstava
Odvede li vas put u taj kutak grada u jutarnjim satima, zavirite u izlog i vidjet ćete kako niču hrpice brašna na drvenoj dasci pa se zažute od žumanjka, a potom uz pomoć marljivih ruku i mašinice za tjesteninu nastaju bucatini, pappardelle, gigli, radiatori... Made in Pasta nije konfekcija; sve što se može radi se od početka, promišljeno i pažljivo, a dobar dio truda odlazi i na odabir sastojaka. Suhomesnati proizvodi im dolaze iz Italije – iz mesnice u pokrajini Lazio koja postoji dulje od stoljeća. Tamo nastaje guanciale (sušeni svinjski obrazi), bez kojih nema prave carbonare, a okusiti možete i ’nduju, pikantnu kalabrijsku kobasicu koja je toliko mekana da se može mazati na kruh. Sireve u kolutovima nabavljaju od proizvođača u blizini Verone, nakon što strpljivo odleže i sazriju – Grana Padano (16 mjeseci), Pecorino Romano (12 mjeseci), Parmigiano Reggiano (24 mjeseca). Koriste ih za punjenja, mantekiranje i završavanje jela. Pomno se bira i mascarpone za tiramisu, koji se pred gostom priprema u nekoliko varijanti – od klasike do verzija s pistacijama, trešnjama, keksima... Možda ćete malo morati pričekati, ali u dobrom društvu jer ekipa u Made in Pasti ima toliko dobru energiju da će vas htjeli, nehtjeli njome i zaraziti. Čini se kao da doista uživaju u tome što rade, bez obzira na to što posla itekako imaju.
Što jesti?
Na meniju ćete naći jela od tjestenine i tiramisu, specialty kavu i domaću limunadu s krastavcem. Cijene se kreću od 9,50 eura do 16,50 eura za pastu, a deserti su od pet do šest eura. Jelovnik se mijenja ovisno o sezoni, a mi smo naišli na klasike poput carbonare, cacio e pepea i pesta, ali i giglije u kremi od brokule s crumbleom od guancialea i stracciatellom, raviole s ricottom i hrenom u glazuri od maslaca i kopra te špagete s mesnim okruglicama. Odlučili smo se za carbonaru koja se poslužuje s bucatinima, rimskom pastom koja ime duguje riječi buco (rupa) zbog karakteristične šuplje sredine, zbog koje bucatini upijaju umak bolje od klasičnih špageta. Zbog toga su i stvoreni za bogate i intenzivne okuse poput carbonare. A carbonari iz Made in Paste ne nedostaje okusa. Raskošni umak koji pršti umamijem i savršeno kuhana tjestenina dokaz su da jednostavna jela mogu biti neodoljiva. Guanciale, Pecorino Romano, Parmigiano Reggiano koji je dozrijevao 24 mjeseca i maslinovo ulje krivi su za uzbudljive okuse. Dobro je znati da carbonaru treba pojesti što prije jer se stajanjem u posudici umak nastavlja kuhati pa žumanjci mogu koagulirati. Stoga i nije idealna za dostavu.
A nakon carbonare spektakl! Teleća koljenica koja se rastapa u ustima i pleše oko pappardella u umaku koji čuva sve slasti ossobucca jelo je koje ćete teško prestati jesti do posljednjeg zalogaja. Nevjerojatno puno slasti pronaći ćete i u tiramisuu koji je nevjerojatno lagan, a konkretan, pun okusa i kremast. Neodoljiv je onaj s kremom od pistacija, a nemojte propustiti niti hommage kvartu s trešnjama za koji se piškote natope kavom i maraschinom. Pitali smo u lokalu zašto tiramisu ima tako divnu teksturu, na što su nam odgovorili da dobar tiramisu započinje vrhunskim mascarponeom. Sve u svemu, kući smo otišli sretni, a siti smo bili satima jer su porcije i više nego velikodušne. Da moramo tražiti mane, rekli bismo da nas ne oduševljavaju drvene vilice i noževi jer je gotovo nemoguće elegantno jesti – ali drugi put ćemo ponijeti svoje. Ponovilo se!
Ne treba vam puno sastojaka ni novca za pripremu ovih 7 slasnih jela koje ćemo kuhati ovog tjedna
