Galerija
"Znaš kakvo tijesto! Mekano i jedno od najfinijih koje sam probala. To mi je definitivno najbolja pizza u Velikoj Gorici", padale su pohvale o Basilicu, pizzeriji koja se otvorila prije nekih godinu dana u centru grada – preciznije u Kurilovečkoj ulici. Pitate li lokalce, reći će vam da je izvrsna moderna napoletanska pizza baš ono što je gradu nedostajalo. Niti ljudima iz Zagreba nije problem sjesti u auto i odvesti se na ručak ili večeru u Basilico, a sudeći prema odličnim ocjenama i komentarima na društvenim mrežama, najviše se hvali tijesto, a potom i kombinacije sastojaka i prijateljske cijene.
Ne bilo nam teško, sjeli smo u auto, ostavili ga na parkingu pizzerije, a zatim i pronašli mjesto na prostranoj terasi koja je bila sasvim ugodno popunjena u subotu poslijepodne. Ekipica kušača sastavljena od lokalaca (redovnih gostiju Basilica) i pridošlica iz Zagreba odlučila se jednoglasno za klasičnu Margheritu, a potom i Mortadelu i Bresaolu. Povjetarac na terasi, ljubazni konobari i hrana koja brzo stiže na stol bili su najbolja moguća uvertira u guštanje u mekom, elastičnom, ukusnom tijestu točkastih rubova – kao da smo u Napulju! Ili možda ne?
Dočekala nas je sasvim solidna pizza pripremljena po P.S.-u, nakon koje nismo bili gladni, ali kemije nije bilo. Leptirići su odletjeli, fanfare su utihnule. Umjesto božanstveno mekog i elastičnog tijesta stigla je nešto konkretnija izvedba, zbijenih, ne prozračnih rubova. Dio kušača je reklo da im fali koje zrnce soli jer tijesto nema dovoljno okusa, a drugi su pak rekli da im to nije važno jer ima dovoljno nadjeva koji preuzima tu ulogu.
Lokalci koji inače jedu u Basilicu primijetili su da tijesto nije inače takvo, da se radi o iznimci jer je inače osjetno mekše. Ne znamo što se točno dogodilo taj dan, ali moguće je da tijesto nije fermentiralo jednako dugo kao inače ili se nije peklo na uobičajen način. Također, na teksturu su mogli utjecati hidratacija tijesta ili jednostavno manja odstupanja u pripremi, koja se ponekad dogode i u najboljim pizzerijama. Tko će ga znati!
Kombinacije sastojaka na tijestu su nam se svidjele, pogotovo u Bresaoli, koja spaja goveđi pršut i pepperdrops, hrskave i sočne minipapričice slatkasto-kiselkastog okusa, koje su dale potrebnu protutežu siru – svježinu, koje nam je pak nedostajalo u Mortadeli jer aceto-krema nije uspjela parirati kremastom pestu od pistacije i neutralnim lopticama mozzarelle.
Svidjela nam se hrskavost pistacije, a i svježi bosiljak savršeno se uklapa u tu priču. Odvede li nas put ponovno u Basilico, isprobat ćemo i pizzu kuće, koja spaja već spomenute papričice i pršut s burratom. Kad je riječ o cijenama, pizzu ćete neći već po cijeni od 7,50 eura pa sve do 13 eura. Pizzerija radi svaki dan osim ponedjeljka, kada se odmaraju.
Vjerojatno najuzbudljivija gostilna Slovenije: Fantastična hrana i domaćini zbog kojih vrijedi prijeći granicu
