Galerija
Vlasnici Tom Novak i Jimmy Pierre Antoine, ime i odličan parfe manje-više su sve što Mundoaka u Čakovcu i Zagrebu imaju zajedničko. Dok se metropola opredijelila za street food koncept prostorom i jelovnikom, u Čakovcu se može okusiti i vidjeti nešto kompletno drukčije. S jedne strane u ponudi prevladavaju sendviči od domaćeg kruha s prirodnim kvasom, kao i svježa tjestenina, a nešto sjevernije dominiraju ozbiljniji komadi mesa koje prate prilozi od domaćih namirnica.
Možda je razlog tome što čakovečki chef Marko Palfi još od Prasca, koji je svojedobno bio jedan od najboljih zagrebačkih bistroa gdje god krene, nosi sa sobom koncept hrane sa srcem i dušom. U njegovim je tanjurima posve jasno da voli ono što kuha i kuha ono što voli, a kako i sam kaže - jedna od definicija užitka za njega su puterasti teleći obrazi, glatki pire s hrenom i svilenkastim sokom od pečenja, a ne treba zaboraviti ni glazirane mrkvice…
Za takvu ponudu jela potreban je ozbiljniji pristup i nešto više znanja, kojeg Palfiju ne nedostaje. Zanat je pekao i u londonskom restoranu The Ledbury koji je u to vrijeme bio 14. na listi 50 najboljih svjetskih restorana. Ondje je surađivao i s Matijom Bogdanom, talentiranim mladim chefom koji je sudjelovao na večeri burgera i mjehurića kao chef u gostima i prije svega prijatelj koji se savršeno uklapa u čakovečki spoj anarhije i minucioznosti.
Mundoakina kulinarska filozofija s Međimurjem u nazivniku temelji se na domaćim sastojcima, no odlazi i korak dalje jer i druge potiče da prijeđu vlastite granice. Također mnogo pozornosti pridaje vinu, a kartu mijenja dva puta godišnje. O vinima se razmišlja, dodaju se nove etikete, a neke izlaze iz ponude, odnosno dišu s restoranom u istom ritmu.
Zahvaljujući pilot-projektu s međimurskom mesnicom, nastali su gurmanski burgeri s odležanim međimurskim ramstekom, a takvih se pothvata očekuje i u budućnosti. Polako, ali sigurno čakovečki bistro priprema sve više gurmanskih događanja s pričom, a posljednja u nizu bila je sinergija mjehurića i burgera kao uvertira 2. Salon pjenušavih vina Zagreb u hotelu Dubrovnik.
Uz pomoć stručnjaka vinarije Sibon Međimurski Pjenušac Gordana Horvata i Alena Švende posjetitelji su mogli na terasi restorana sami degožirati pjenušac, odnosno napraviti ga po svojem ukusu (suhi, polusuhi ili slatki), odlučiti o izgledu etikete. Onima koji su to učinili ostaje strpljivo čekati da pjenušci odleže i otvoriti ih u posebnoj prilici.
"Sibon je prvi međimurski pjenušac, a dečki ga rade sustavno i dobro. Od samih početaka njihove i moje karijere prepoznali smo se u ljubavi prema poslu i ambiciji“, kaže Palfi, koji je sa svojim timom za tu priliku pripremao burgere pod utjecajem fine dining koncepta.
Pjenušci su slijedili hranu od suhih prema demi-secu, a iako se nije išlo na perfect match, mjehurići su odlično zaokružili cijelu sočnost priče. Najbolji par stigao je na kraj, a činio ga je Sibonov rose i američki burger. Osim govedine i kosane masti obavijene brioš pecivom odličan okus skrivili su i zreli cheddar, sezam, džem od luka i špeka, BBQ umak, majoneza s hrenom i listići salate.
> Spoj povijesti i moderne: Bistro Shamper tradiciji daje novo lice
Gozba je krenula od krumpirića punjenih duxellesom od gljiva, a zatim je slijedio burger od sjeckane tune s mladim lukom, čilijem, limetom i azijskim začinima te majonezom od rižinog octa i tabasca sa bosiljkom, ukiseljenim krastavcima i potočarkom i Sibonom extra brutom.
Uz bliskoistočni burger točio se Sibon brut koji je pratio ovčetina začinjenu baharatom, timijanom i kuminom s humusom, ribanom mrkvom s mladim lukom i svježim korijandrom, fetom i grčkim jogurtom s kiselim krastavcima i jalapeno papričicama.
Chef Marko Palfi najavio je još tematskih gurmanskih priča, a s veseljem očekuje i toplije dane kad će se moći uživati na velikoj terasi s pogledom na park u stilu Se bo, da bo!, odnosno: Sve u svoje vrijeme, kako i piše iznad šanka.
