Češnjak je čudesna biljka koju ljudi uzgajaju dulje od 5000 godina, a prvo je kultiviran u Kini. Prirodni je antibiotik, ima snažno dezinfekcijsko i fungicidno djelovanje i više od 200 aktivnih spojeva, pa je oduvijek bio podjednako zastupljen u kuhinji i u medicini.
Bez obzira na to za što ste ga poželjeli, svakako biste trebali dati prednost domaćem češnjaku organskog podrijetla, što zvuči dobro, ali – kako prepoznati da je češnjak domaći, a onda i organski i svjež?
Provjera (skoro) svim osjetilima
Kada kupujete češnjak, trebat će vam sva osjetila, osim okusa, jer ga nećete isprobavati u trgovini. Prvo pogledajte ima li glavica češnjaka korijen ili ostatke korjenastih niti.
Naš domaći češnjak uvijek ima korijen (nismo jedini koji ga ostavljamo, rade to i Amerikanci i pola Europe, ali to ga razlikuje od kineskog, koji je čest u ponudi, a tretiran je na različite načine).
Nakon što ste riješili "brk", odnosno korijen, bacite još pogled na oblik glavice. Ako je prepravilna, prebijela i presavršena, vjerojatno je imala kemijsku pomoć. Domaći češnjak nikada nije savršeno bijel ni savršenog oblika, a manje modrice na vanjskoj ljusci mu ne smetaju. Provjerite i je li češnjak počeo klijati, jer ako jest, kraće će vam trajati.
Sada prelazite na mirisanje. Domaći češnjak imat će jači miris od industrijskog, ali osjetit ćete ga tek kada zabijete nos u njega. Ako i na veću udaljenost osjetite intenzivan miris češnjaka, to vjerojatno znači da je počeo "odlaziti".
I za kraj - opipavanje. Tu nema mnogo mudrosti i neće vam, uostalom, odati odakle je češnjak, nego samo u kakvu je stanju. Kao što znate i iz iskustva, baš kao i većina voća i povrća, ni češnjak ne smije biti gnjecav i mekan.
Zagrebačka pizzeria u koju se više neću vratiti: Toccare nudi fine pizze i "neugodno" skupo piće
