Galerija
Hamburgeri su zadnjih 15 – ak godina, od jela koje naručiš negdje usput, pojedeš hodajući i platiš 10 – ak kuna, postali jelo na koje ideš u restoran te platiš 10 – ak €. Jasno, treba biti pošten pa reći i da se burger potpuno promijenio – od prosječnog peciva i neke tanke pljeskavice, došlo je do pomno biranih peciva i sočnog komada mesa. I da, danas imaš burger barova koliko ti srce želi.
Kad se pokušam sjetiti gdje sam uopće prvi put došao u doticaj s hamburgerom, vratio bih se u negdje u ’96 ili '97 i zadarsku tržnicu. Naime, tamo je nekad bila trgovine Zadranke, a praktički u sklopu trgovine i jedan objekt brze prehrane. Kako se tad ako išta želiš obaviti išlo isključivo u grad (sve trgovine robom primjerice bile su tamo za razliku od danas kad centar Zadra vrvi sladoledarima koji čekaju sezonu), meni je sjećanje na hamburger vezano za – đir do grada. A kako pamtim svašta, pamtim i cijene. Hamburger je stajao 6, 7, a pomfrit 1,5 – 2 kune. O tempora, o mores!
Na sat vremena od granice: Hram mesa koji otvara horizonte uživanja u ozbiljnim steakovima, ali nudi i slasne "malice"
Naravno, moguće i da sam nekad prije jeo hamburger, ali ovo je prvo sjećanje koje na njega imam. Jasno, bio je to najobičniji hamburger, obična pljeskavica, malo senfa, prilog i to je to, ali ja ga pamtim kao ludo ukusnog, što sigurno nije bio.
Hamburgere sam nastavio tamaniti i kasnije, manje-više po istom receptu. Često su bili rado „žrtvovani“ nakon studentskih izlazaka i prilikom sličnih događanja. No, onda negdje 2009., 2010., grad je počeo „brujati“ o nekom novom burgeru kakvog do tad nije bilo u Zagrebu. Kolegu i mene to je prilično zaintrigiralo, čuli smo da ga rade u nekakvom novootvorenom mjestu neobičnog naziva – Rougemarin, pa smo sjeli u auto i zaputili se tamo.
Revolucija burgera u Hrvatskoj
Sjećam se da smo došli i bili spremni potrošiti „znatno više“ na taj burger (pazi, tih „znatno više“ znači 25 kuna), jer je cijena burgera tad bila 12 – 15 kuna. Sjeli smo u dvorište jer je Rougemarin tad bio smješten u malom kiosku/kućicu u dvorištu sadašnje lokacije (nije još postojao na mjestu gdje je danas restoran), naručili burgere, te nakon prvog griza zaključili „pa kakvo je ovo čudo čovječe, ovakav burger do sad nismo jeli“.
U međuvremenu burgeri su se toliko raširili da je i svaki naš veći grad organizirao i festival burgera, doslovno su počeli „iskakati iz paštete“. Danas mi je smiješno kad se sjetim da je prvi taj u Rougemarinu koštao malo više od 3 € i da sam to smatrao skupim, ali bila su takva vremena. Danas burgera ima more, kao i odličnih lokala koji ih rade, a cijena obično ide od 10 – ak € naviše.
Neokrunjeni kralj ražnjića i lungića: Mjesto starog štiha koje Zagrepčani hvale na sva usta
Bilo kako bilo, nepotrebno je raspravljati jesu li skupi ili ne – burgeri imaju svoju publiku, oni na iskušanim mjestima rade se od kvalitetnih sastojaka, i bome, taj fini komad govedine užitak je zagristi.
Mokri burger: Neobični zalogaj u kojem milijuni ljudi traže spas od mamurluka
