Dovršena je obnova najstarije gimnazije u Hrvatskoj, zagrebačke Gornjogradske gimnazije, koja je započela godinu dana nakon "epidemijskog" potresa, a odužila se zbog složenih konzervatorskih zahtjeva s obzirom na to da se radi o zaštićenom kulturnom dobru.
Zgrada nije samo konstrukcijski ojačana i energetski učinkovita već je opremljena i najsuvremenijom opremom i panoramskim dizalom za učenike s invalidnošću, a dobila je i modernu višenamjensku dvoranu i četiri nove učionice, pa su se njezini učenici vratili iz "izgnanstva" u 15. gimnaziji, u kojoj su bili od proljeća 2020. godine.
Radovi vrijedni 23 milijuna eura također su otkrili – i sačuvali – i poseban poklon koji nam je ostavila povijest. Strop dvorane u kojoj su generacije učenika učile preskakati kozlić, naime, čitav je oslikan, a to je umjetničko djelo sada restaurirano, zaštićeno i nakon nekoliko stoljeća – napokon i vidljivo.
Povijest hrvatskog školstva - na jednoj adresi
Iako danas među zagrebačkim gimnazijama nosi redni broj šest, Gornjogradska gimnazija bila je prva ne samo zagrebačka nego i hrvatska gimnazija. Osnovali su je isusovci, a otvorena je 3. lipnja 1607. godine, također na Gornjem gradu, ali u zgradi nekadašnjeg dominikanskog samostana, koja je stradala u velikom požaru 1645. godine.
Zagrebačka gimnazija, koja je u međuvremenu prerasla u akademiju (1669.), potom je 1705. godine premještena u novosagrađenu zgradu na Katarininu trgu, istu ovu u kojoj je i danas, o kojoj se u to vrijeme govorilo kao o "uresu i ponosu" Zagreba. Njezinim su hodnicima tijekom više od tri stotine godina protrčali brojni kasnije istaknuti građani, političari i umjetnici.
Tituš Brezovački, Janko Drašković, Vatroslav Lisinski, August Šenoa, Vatroslav Jagić, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Ante Starčević, Miroslav Krleža, Izidor Kršnjavi, Ivan Krstitelj Tkalčić, Tadija Smičiklas, Antun Gustav Matoš, Stjepan Radić i Dragutin Domjanić samo su neki od njih.
Kada je isusovački red 1773. godine privremeno ukinut, škola je dobila status Kraljevske akademije znanosti, a 1874. godine postala je Sveučilištem. Kada je novo Zagrebačko sveučilište 1883. godine dobilo svoju zgradu na današnjoj lokaciji, škola na Katarininu trgu nastavila je raditi kao gimnazija.
Posljednji je put nadograđena 1872. godine, kada je dobila prepoznatljiv monumentalni oblik s četiri kata i osamnaest prozorskih osi. Nakon tek završene obnove ponosno je sačuvala sve stilove kojima je nadograđivana – pa i sada govori jezikom baroka, klasicizma i historicizma.
Njezino manje, sjeverno krilo s barokno-klasicističkim portalom određuje Katarinin trg, naravno uz pročelje crkve junakinje iz njegova imena, dok se južno krilo proteže uz gradske zidine i stvara prepoznatljivu vizuru zagrebačkoga Gornjeg grada.
Nemojte pasti na njih: 7 laži iz povijesti u koje je lako povjerovati
