Galerija
"Iako Vjesnik već godinama ne izlazi, naziv se zadržao toliko da se i tramvajska i autobusna stanica zovu "Vjesnik", a sam neboder stalan je orijentir za snalaženje po Zagrebu, piše Dnevnik.hr. U vrijeme izgradnje bio je to jedan od najmodernijih nebodera u Europi.
Kad je izgrađen, Zagrepčani su ga prozvali "čokoladni toranj" zbog karakterističnih mat smeđih i reflektirajućih narančastih prozora. Sama izgradnja razvukla se na devet godina i nije bila bez organizacijskih i financijskih problema, a čitav posao odradio je OUR Tempo, koji je za potrebe gradnje nabavio i prvu visoku dizalicu u Jugoslaviji.
Zgrada je građena od armirano-betonskog skeleta, koji je omogućio gradnju veću od deset katova, a ujedno i open space organizaciju radnog prostora, što je bilo bitno za redakciju Vjesnika, kojoj je to omogućilo dotad neviđenu mogućnost rada bez ograničenja s pregradnim zidovima. Zanimljivost je bila i prva tzv. zračna pošta, sustav cijevi pod pritiskom preko kojih se moglo između katova slati pošiljke“. Više o Vjesniku doznajte ovdje.
Zagrepčanka
Poslovni neboder Zagrepčanka – izgrađen je 1976. godine na križanju Savske ceste i Ulice grada Vukovara, točnije na adresi Savska 41. Zagrepčanku su projektirali Slavko Jelinek i Berislav Vinković. Neboder se sastoji od tri dijela – središnji i najviši doseže visinu od 95 metara i 26 katova, zapadni je dio pet katova niži, dok se istočni prostire na 19 katova.
Do 2006. godine Zagrepčanka se smatrala najvišim neboderom u Republici Hrvatskoj, nakon čega ju je premašio Eurotower u Zagrebu s 97 metara visine. Početkom prosinca od 2012. godine ta je zgrada domaćin neobične hrvatske utrke po imenu Zagrepčanka 512. U povodu mjeseca borbe protiv ovisnosti društvo "Aktivan život“ organizira utrku po stubama koje vode do vrha Zagrepčanke.
Mamutica
Iako nije najviša, Mamutica u Travnom je najdeblja, odnosno najveća zgrada u Zagrebu. Dugačka je oko 240 metara, a visoka 60 metara. Raspoređenih na 19 katova je oko 5000 ljudi u 1169 stanova. Taj je betonski div izgrađen 1974. godine zamalo nazvan umiljatim imenom – Tratinčica.
Dok je Miroslav Kollenz osmišljavao urbanistički plan naselja Travno, radi lakšeg snalaženja zgrade je nazivao imenima poljskog cvijeća. Postojala je i ideja da se svaka zgrada, odnosno ulaz uočljivo označi simbolom svog naziva, ali nije provedena u praksu. Sa svojih 240 metara i 19 katova taj bi naziv goleme zgrade doista bio itekako simpatičan.
Mirkova cigara
Cibonin toranj, četvrta po redu najviših zgrada u Zagrebu, osvanuo je 1987. godine. Povodom Univerzijade, za potrebe košarkaškog kluba Cibona (koji je tada bio jedan od najboljih u Europi) izgrađena je i sportska dvorana. Zagrepčani Cibonu poznaju i kao Mirkovu cigaru, prema košarkaškom treneru Mirku Novoselu. Obod nebodera drže armirano-betonski stupovi koji ga čine otpornim na jake potrese (do 7 stupnjeva po Richteru).
U prizemlju 2006. godine u Ciboni je otvoren muzej Dražena Petrovića prema ideji Draženovih roditelja, Biserke i Jole Petrovića, a projektirali su ga arhitekti Andrija Rusan i Ante Nikša Bilić. Stalni izložbeni postav kronološki slijedi Draženov životni put od Šibenika, Zagreba, Madrida i Sjedinjenih Američkih Država, kao i uspjehe koje je postigao s reprezentacijama Jugoslavije i Hrvatske. Izložene medalje, pokali, plakete, odlikovanja i drugi predmeti svjedoče o vrhunskim sportskim dometima, ali i o Draženovu javnom i privatnom životu.
Najvrjednija (s)tvar na svijetu: Toliko je skupa da si gram ne bi mogli priuštiti ni najbogatiji ljudi svijeta
