Kako moderno društvo postaje bezgotovinsko, kovanice, (ali i novčanice) postaju polako, ali sigurno zastarjeli način plaćanja. Ipak, kovanice su igrale vitalnu ulogu u prijelazu s ekonomije razmjene na ekonomiju s monetarnim standardom, kao što je slučaj danas.
Evolucija od razmjene do kovanja novca odvijala se tisućama godina na Bliskom istoku i u Sredozemlju, a ovo je priča o o tome kako je nastao novac.
Egipatska valuta
Drevni Egipćani igrali su ranu i ključnu ulogu u evoluciji valute do kovanja novca. Iako Egipćani nisu razvili novčić, bili su među prvim ljudima na svijetu koji su koristili standardizirane težine. Standardizirane težine korištene su kao sredstva razmjene i kao pseudo-valuta. Počevši oko 3100. godine prije nove ere, Egipćani su koristili mjerenje težine poznato kao deben za standardnu težinu.
Deben je težio oko 93,3 grama i koristio se za mjerenje vrijednosti metalne robe poput bakra, srebra ili zlata. Tijekom dvanaeste dinastije Srednjeg kraljevstva (oko 1985.-1773. pr. n. e.), egipatski mjerni sustav dodatno je standardiziran. Nekoliko egipatskih vaga postoji i u muzejima diljem svijeta, a čin vaganja prikazan je na zidovima mnogih grobnica Novog kraljevstva.
Iako su ta mjerenja mjerila samo metalnu robu, na kraju su korištena za određivanje ekvivalentnih vrijednosti nemetala. Ova tranzicija učinila je plemenite metale osnovom gospodarstva, a deben je bio sredstvo razmjene, što ga je učinilo valutom. Deben je još uvijek bio glomazno sredstvo razmjene i bio je daleko od kovanog novca, ali je dobro funkcionirao za potrebe Egipćana i mogao je čak olakšati međunarodnu trgovinu.
Sumerska valuta
Stotinama kilometara istočno od Egipta, u Mezopotamiji, Sumerani su otprilike u isto vrijeme razvili vlastitu valutu i novčani sustav. Mnoštvo klinopisnih pločica na sumerskom jeziku iz grada Umme pokazuje da se računovodstveni sustav temeljen na srebru koristio u južnoj Mezopotamiji za vrijeme Treće dinastije Ura (oko 2112.-2004. pr.n.e.).
Ploče pokazuju da je mezopotamsko gospodarstvo bilo visoko centralizirano, iako su trgovinu obavljali neovisni poduzetnici. Kontrolor bi primio kapitalna dobra od regionalnog vladara, a zatim bi robu pustio trgovcima koje je odobrila vlast. Kako su trgovci skupljali egzotičnu robu izvan Mezopotamije, unosili su transakcije u glavnu knjigu koristeći srebro kao sredstvo razmjene i vrijednost. Korištenje srebrnog standarda omogućilo je procvat ekonomije Ura jer trgovci više nisu bili prisiljeni određivati transakcije od slučaja do slučaja.
Srebrni standard Mezopotamije može se smatrati novcem prema tome je bio sljedeći ključni korak u kovanju novca. Računovodstveni sustav srebra dobro je funkcionirao za potrebe Mezopotamaca, ali kao i deben, bio je glomazan, posebno za velike transakcije.
Lidijci i kovani novac
Lidija je bila jedno od nekoliko anatolijskih kraljevstava koja su nastala nakon raspada Hetitskog Carstva. Otac povijesti Herodot je tvrdio da su Lidijci bili prvi ljudi koji su koristili kovanice. Napisao je: “Lidijci su bili prvi ljudi za koje znamo da su koristili zlatni i srebrni novac i uveli trgovinu na malo.”
Lidijino ekonomsko zlatno doba započelo je pod kraljem Gygesom, iako je Krez (vladao oko 560.-540. pr. n.e.) imao najviše koristi. Krez je iskoristio lidijsko bogatstvo da Sard učini središtem učenja i predmetom zavisti klasičnog svijeta. Zbog svog truda, Krez je postao poznat kao najbogatiji čovjek na svijetu, ali njegovo bogatstvo nije bilo dovoljno da spriječi ahemenidske Perzijance u osvajanju njegovog kraljevstva.
Kovani novac kod Perzijanaca i Grka
Ideja kovanog novca nije završila s Lidijskim Carstvom, već su je naslijedili Perzijanci i Grci. Ahemenidsko carstvo, koje se protezalo od Egipta do Indije, zapravo je olakšalo širenje kovanja novca. Za vrijeme vladavine perzijskih kraljeva Kira i Kambiza, podanici su plaćali svoj danak Perzijancima u srebru. Pod kraljem Darijem I. Perzijanci su počeli kovati novčiće, a zlatni darik postao je standard. Kako su Perzijanci usvojili kovanice za korištenje u cijelom svom carstvu na istoku, Grci su također počeli koristiti kovanice u brojnim svojim gradovima-državama.
Grci su počeli prihvaćati novčiće oko 500. godine pr.n.e., nedugo nakon što su ih Lidijci upoznali s konceptom. Međutim, usvajanje kovanja novca od strane Grka bilo je neujednačeno, zahvaljujući činjenici da nisu imali jedinstvenu središnju vladu. Prvo su se koristili za lokalnu upotrebu unutar gradova-država prije nego što su postupno prešli na međudržavnu upotrebu. Tipični grčki srebrni novčić imao bi grb na prednjoj strani za identifikaciju grada-države, dok bi amblemi i drugi simboli bili na poleđini. Rani grčki novčići bili su izvor državnog ponosa i propagande koju su koristili veleposlanici koliko i oblik valute. Kasnije je za ravoj kovanog novca najznačajniji bio utjecaj Atene, odnosno Perikla.
