Galerija
Izgrađen kao hram božice Atene, Partenon je služio i kao kršćanska crkva i kao džamija i doživio je više transformacija tijekom svoje duge povijesti, a u ovom članku, kojeg prenosimo s portala thecollector.com, saznajte više o nekima od njih.
Novi Partenon sagrađen je na ruševinama starog
5. stoljeće prije nove ere često se naziva zlatnim dobom Atene. U tom je razdoblju izgrađena većina veličanstvenih javnih zgrada na vrhu Akropole, a procvjetali su demokracija, umjetnost, filozofija i kazalište. Nakon što su izdržali pet desetljeća ratovanja s Perzijancima, Atenjani su ostvarili važnu pobjedu u bitci kod Plateje 479. godine pr.n.e. Ovaj trijumf podigao je osjećaj ponosa, a grad je ekonomski napredovao. Izgradnja Partenona, jedne od najslikovitijih građevina antičke Grčke, pokrenuta je upravo tad.
Izgradnja hrama započela je 447. godine pr.n.e, a završila devet godina kasnije. Mjesto odabrano za Partenon na vrhu brda Akropole nije bilo slučajno. Tamo su ležale ruševine dva ranija hrama. Stariji, nedovršeni hram, "Pre-Partenon" ili Stariji Partenon, zauzimao je isto mjesto. Sam Pre-Partenon je bio izgrađen na vrhu ranijeg hrama poznatog kao Hekatompedonov hram. Oba hrama bila su posvećena Ateni, božici zaštitnici grada.
Pre-Partenon je uništen tijekom perzijskog pljačkanja Atene 480. p.n.e. prilikom perzijskog napada na grad, pri čemu su Perzijanci nemilosrdno uništili i spalili još nedovršeni Pretpartenon i druge građevine. Nakon napada, Atenjani nisu ponovno izgradili Pre-Partenon, ali su ostavili ruševine na mjestu sljedećih 30 godina kao podsjetnik na perzijsku prijetnju. Iako je danas malo ostalo vidljivo od Predpartenona, poneki fragmenti, metopa i skulptura na zabatu iz izvornog hrama mogu se vidjeti u Muzeju Akropole u Ateni.
Partenon kao kršćanska crkva
Rimljani su osvojili Grčku 146. godine p.n.e., a Atena je postala provincijski rimski grad. Zadržala je većinu svojih klasičnih i helenističkih karakteristika, kojima su se u Rimu jako divili. Kršćanstvo je prihvaćeno kao državna religija od strane Rimskog Carstva 380. godine nove ere, što znači da su mnogi poganski hramovi i sveta mjesta prenamijenjeni u crkve i koristili su se za kršćansko bogoslužje.
Zanimljivosti
Hramovi koji ostavljaju bez teksta i čije sve tajne još uvijek nisu otkrivene
Kada se Rimsko Carstvo podijelilo na dva dijela 15 godina kasnije, Istočno Rimsko Carstvo (poznato i kao Bizantsko Carstvo) nastavilo je promicati kršćanstvo umjesto starijih poganskih religija. Partenon, hram prvobitno izgrađen u čast Atene, pretvoren je u crkvu posvećenu Djevici Mariji. Unutrašnjost je izmijenjena, uz dodatke poput kršćanske ikonografije, apside i oltara. Partenon je postao jedno od najvažnijih kršćanskih hodočasničkih odredišta unutar Bizantskog Carstva. Veličanstveni hram igrao je značajnu ulogu u učvršćivanju kršćanskih vjerskih običaja i rituala u Grčkoj.
Negdje tijekom tog razdoblja nestao je masivni kip Atene, koji je izradio poznati umjetnik Fidija. Izrađena od zlata i bjelokosti, približno 12 metara visoka statua stajala je u srcu Partenona u svoj svojoj ljepoti i veličini. Što se točno dogodilo s kipom ostaje misterij.
Partenon kao džamija
Nakon što je Otomansko Carstvo osvojilo Atenu 1458. godine, hram je ponovno transformiran. Osmansko carstvo, koje se protezalo od 14. do ranog 20. stoljeća, imalo je islam kao dominantnu religiju. Međutim, za razliku od drugih carstava, Osmansko Carstvo je bilo tolerantno prema drugim religijama. Carstvo je prošlo kroz konzervativnija i stroža razdoblja, ali pravoslavnim Grcima bilo je dopušteno prakticirati svoju vjeru i ostali su uglavnom pravoslavni kršćani.
Partenon je postao simbol islamskog osvajanja i dominacije nad grčkim narodom i preuređen je kako bi služio islamskim običajima. Uklonjeni su svi znakovi kršćanske prošlosti, slike svetaca su maknute, a što je najvažnije, Partenon je dobio minaret. Frizovi, metope i zabati klasičnog Partenona pretrpjeli su veliku štetu tijekom tog razdoblja.
Mletačko uništavanje
Mletačka opsada Atene 1687. bila je dio šireg sukoba koji je uključivao Osmansko Carstvo i koaliciju europskih sila, uključujući Republiku Veneciju. Primarni cilj Mlečana bio je oslabiti osmanlijsko prisustvo u istočnom Sredozemlju i potvrditi svoj utjecaj u regiji. Odluka da se gađa Atena bila je strateška. Atena je bila važna kao zapadno srce Osmanskog Carstva i imala je simbolični značaj.
Tijekom opsade, Osmanlije su koristile Partenon i druge građevine na Akropoli kao utvrdu. Kao najveća građevina, Partenon je služio za skladištenje baruta i streljiva. U pokušaju da oslabe osmansku obranu, Mlečani su teškim topništvom gađali Partenon te su pritom uništili nekoliko stupova, skulptura i drugih struktura.
Mlečani su nakon toga napustili Atenu 1688. Unutar ruševina Partenona sagrađena je mala džamija. Ova faza u povijesti Partenona dobro je dokumentirana na nekoliko slika i crteža europskih putnika. Postoji čak i dagerotipska fotografija ove male džamije.
Nestanak mramora
Partenon se i dalje svako toliko pojavi u vijestima zbog dugotrajnog spora između grčke vlade i Britanskog muzeja u Londonu. Kontroverza je započela "zahvaljujući" lordu Elginu, koji je bio britanski veleposlanik u Otomanskom Carstvu od 1799. do 1803. Elgin je dobio dopuštenje od osmanskih vlasti za izradu gipsanih odljeva i dokumentacije grčkih građevina, uključujući Partenon.
Tijekom ovog procesa dokumentiranja brzo je donesena odluka da se uklone skulpture i arhitektonski fragmenti s Partenona. Sir Elgin je tvrdio da je djelovao kako bi sačuvao mramor Partenona i zaštitio ga od daljnjeg oštećenja ili uništenja. Tvrdio je da su Osmanlije zanemarile lokaciju i da su skulpture bile izložene vremenskim uvjetima i vandalizmu. Uz pomoć tima majstora, Sir Elgin je demontirao brojne skulpture, uključujući slavni partenonski friz i metope, i otpremio ih u Englesku.
Naposljetku, dijelove je prodao britanskoj vladi, te su oni postali dio zbirke Britanskog muzeja, sada poznate kao Elginovi mramori ili Partenonski mramori. Kontroverza oko postupaka lorda Elgina proizlazi iz pitanja vlasništva, pristanka i etičkih implikacija uklanjanja kulturne baštine s mjesta njezina podrijetla. Bilo kako bilo, mramor je i dalje u Londonu.
Svjetski misterij koji ne mogu riješiti generacije znanstvenika: Gdje se nalazi grob Aleksandra Velikog?
