Galerija
Posebne slamnate kuće, koje se nazivaju hanabusa u Japanu su se gradile prije pet tisuća godina, no i danas se ponegdje mogu pronaći razasute po selima. Nažalost, drevna vještina izrade takvih kuća, polako odlazi u zaborav, izuzevši pojedince koji čine iznimku od tog pravila.
Ruralna Miyama, u planinama sjeverno od Kyota danas je dom entuzijasta Haruoa Nishioja, koji je odlučio savladati drevni zanat izgradnje tradicionalnih kuća sa slamnatim krovovima i pokrenuo vlastitu tvrtku Miyama Futon & Breakfast.
„Nakon što sam diplomirao na sveučilištu u Kyotu, preselio sam se u Miyamu i postao šegrt za izgradnju kuća sa slamnatim krovovima. Jednostavno se nisam mogao zamisliti kako radim u odijelu i pripadam nekoj tvrtki. Znao sam samo da želim živjeti na selu i stvarati vlastitim rukama. Nisam imao novca, niti posebnih sposobnosti; tek motivaciju i fizičku snagu. Kada sam vidio da Miyama traži šegrta jer su preostala samo dva postarija majstora izrade kuća bez nasljednika, otišao sam bez razmišljanja“, kaže Haruo.
Odabrano
Uđete li u nju, nećete htjeti izaći: Pogledajte jednu od najljepših kuća u Gorskom kotaru
Iako su mu svi govorili kako je njegova ideja suluda, Haruo je odlučio slijediti svoj san i danas zarađuje iznajmljujući kuće turistima iz cijelog svijeta. Jedna od karakteristika tih posebnih kuća je u tome što nemaju ograda. Takav način gradnje predstavlja otvorenost ljudi koji nisu vidjeli granice između privatnog i javnog. Stanovnici Miyame svjesni su da planine, polja i kuće pripadaju svima i da "posjedovati" ne znači biti vlasnik – nego skrbnik.
U prošlosti je izgradnja kuća bio zajednički projekt u kojem bi sudjelovalo cijelo selo, a posebna trava, koja se koristila za krovove se uzgajala, sušila i dijelila između susjeda. Danas specijalizirani izvođači nabavljaju materijale i okupljaju ljude za dovršetak radova, ali donedavno je slamnate krovove održavala zajednica. Jedan od razloga zašto drevni zanat izgradnje kuća sa slamnatim krovovima ne smije izumrijeti leži u činjenici da slamnate krovove treba mijenjati svakih 20-ak godina. Krovovi kojima prođe rok trajanja se jednostavno recikliraju u gnojivo i (sa starim slamnatim krovom koji se reciklira kao gnojivo ili malč.
Selo Kayabuki no Sato u Miyami poznato je upravo po tradicionalnim kućama sa slamnatim krovovima, a prije otprilike trideset godina vlada ga je zaštitila kao primjer očuvanja tradicionalne gradnje. Zahvaljujući poticajima koje je od tada dobilo, selo postaje dom sve većem broju hanabusa. Slamnati krovovi, prema drevnom vjerovanju, domovima osiguravaju dobru energiju.
Zahvaljujući ruralnom turizmu, stanovnicima Miyame, kao i tradiciji izgradnje kuća sa slamnatim krovovima se osmjehnula sreća koja bi mogla – i trebala potrajati.
Žive slike: Remek-djela od mahovine i šumskih grančica koja možete uživo vidjeti u diWine Baru
