Pod teretom ljubavi mostovi diljem svijeta odolijevaju lokotima na koje parovi ispisuju svoja imena i postavljaju ih na ogradu. Kako bi ovjekovječili svoju ljubav i zauvijek ostali povezani, ključeve bacaju u rijeku. Neki od njih, kao što je Most umjetnosti, Pont des Arts, u Parizu djelomično su se urušili pod težinom silne ljubavi i 45 tona željeza. Ograda takav teret nije mogla izdržati.
Prvi lokoti na pariškom mostu pojavili su se 2008. godine, a most je pokleknuo šest godina kasnije. Parižani su uklonili lokote i obnovili most tako da se opipljivi zavjet ljubavi više nema za što pričvrstiti te zavapili „Ako volite Pariz, nemojte uništavati naše mostove“.
Na društvenim mrežama osvanule su grupe poput „No love locks“, na kojima je i objavljeno kako je Valentinovo ujedno dan bez lokota. Bez obzira na pokušaje da se zaustavi entuzijazam turista, lokoti su ubrzo osvanuli i na drugim mostovima u Parizu.
Iako je Francuska popularizirala običaj, Pariz nije prvo mjesto gdje se pojavio ritual. O tome koji je most bio prvi kruži nekoliko teorija, a prema jednoj od njih izvor se krije kod susjeda – u Vrnjačkoj Banji u Srbiji.
Uoči Prvog svjetskog rata učiteljica Nada i vojnik Relja sastajali su se na Mostu ljubavi, gdje su se i obećali jedno drugome, no planove im je pokvario rat. Relja se iz rata nikada nije vratio zbog Grkinje u koju se zaljubio, a Nadi se slomilo srce.
U želji da sačuvaju svoju ljubav djevojke iz Vrnjačke Banje na lokote su ispisivale imena, vezale ih za ogradu mosta, a ključeve simbolično bacale u rijeku.
Prema drugoj teoriji, tradicija ljubavnih lokota započela je u Kini, gdje drevni običaj nalaže da će ljubav ostati čvrsta sve dok lokot ostane na lancu.
Njemice su se čudile zašto nitko nije htio s njima spavati, a naša se avantura lagano mijenjala u triler
