10 je sati ujutro. Budimo se u Airbnbu na prvom katu male kamene kuće u Valetti, u Malti. Završavam poziv s mamom, klasičan dnevni update – gdje smo, kako smo, kakav je smještaj, jesmo li jeli i, naravno, koja je iduća destinacija. Ja odgovaram na pitanje sa 'ne znam'. Ona, naravno, nije zadovoljna. Plan je bio otići na Kanarske otoke i provesti dva tjedna mijenjajući jedan otok s drugim uz surfanje (pokušavanje), planinarenje i neograničene sate na plaži. No, planovi se mijenjaju kada se prognoza mijenja, a na Kanarima najavljuju olujno vrijeme u trajanju od 10 dana. Tako da sada sjedimo na krevetu u pidžamama i raspravljamo o opcijama. Odluka je pala na Barcelonu, Marko nije preoduševljen, Klara nikad nije bila, a ja jedva čekam.
 

> Travel Buds: Priča o troje Hrvata koji po svijetu besplatno putuju avionom godinu dana
 

Deset dana kasnije, nakon Malte i Sicilije, ukrcavamo se na rani avion Budimpešta – Barcelona. I samo tako, odjednom, izlazimo iz metroa na Passeig de Gracia i u Barceloni smo. To je najbolji dio. Taj prvi susret s gradom, kada izlaziš iz metroa i iz podzemlja pomalo sa svakom stepenicom sve više otkrivaš i onda se pred tobom pojavi potpuna scena. Nas je dočekao Dali i njegova Casa Batllo te smo nastavili južno prema La Rambli. Ostavljamo ruksake u hostelu i sljedeći je na repertoaru doručak. Marko je grintav, što se generalno tumači kao nedostatak hrane. Ako sam jedno naučila, kada netko nije 100 posto svoj, razlog je manjak hrane.



Odsjeli smo u hostelu Center Ramblas koji je jedan od najjeftinijih i najbolje pozicionirani hostel u gradu. U blizini je tržnica La Boqueria, prekrasna stara tržnica prepuna klasičnih štandova s namirnicama i malih restorana. Poprilično poznata turistička atrakcija, tako da su i cijene više. Mi kupujemo fini voćni smoothie od 1 eura i nastavljamo dalje prema Gotičkoj četvrti, katedrali i Plazi Reial. Svi jezici, sve dobi, i vrlo brzo postaje očito kako je Barcelona jedan od onih gradova koji svi obožavaju.

> Uzbudljive avanture Travel Budsa pratite na Instagram-profilima Klare, Marka ili Leonarde, a posjetite ih i na njihovou kanalu na Youtubeu.

Vraćamo se u hostel i nakon kratkog tuša i kratkog popodnevnog sna (jer ipak smo u Španjolskoj pa se moramo ponašati po propisima, što uključuje siestu) odlazimo na večeru u Club de l’empanadas. Mjesto je maleno i sami smo u cijeloj prostoriji, vlasnik priča s najboljim prijateljem i pušta Best of Coldplay. “Yellow” je bila već tri puta. Uzimamo tri velike pive i po jedan primjerak svake vrste empanade koje imaju, sastojke od choriza do bakalara. Nakon 10 minuta ni mrvica nije ostala. Još uvijek nije kasno i raspoloženi smo za piće prije spavanja.



Dečko na recepciji preporučuje kafiće na ulici Carrer de Joaquin Costa, odlazimo i, stvarno, jedan je bolji od drugog. Opuštena atmosfera, mladi ljudi, lokalno društvo, sve u kombinaciji s prekrasnim osvjetljenjem. Napravili smo nekoliko krivih skretanja, no jesu li zapravo kriva kada te odvedu na mjesto kao što je Placa Joan Coromines, veliki trg ispred Muzeja suvremenih umjetnosti koji je uvečer prepun mladih ljudi, skejtera, BMX-era. Klasično mjesto okupljanja mladih koje gotovo svaki europski grad ima.

Idući je dan, naspavani i puni energije odlučujemo da je danas vrijeme za akciju. Nakon jutarnje kave u obližnjem kafiću, nas troje, osobe koje nisu odrasle na mjestima koja su ravna, odlučujemo rentati bicikle (1 dan – 7 eura, uz depozit 50 eura po biciklu) i preživjeti s nezaboravnim pričama. Prva je destinacija Sagrada Familia, te vrlo brzo nastavljamo prema Parc de la Ciutadella, prekrasnom parku u centru grada.



Prethodno stajemo u supermarketu i kupujemo namirnice jer smo danas odlučili ručak provesti u parku, na pikniku što je najbolji izbor u turističkim gradovima poput Barcelone. Pronalazimo idealno mjesto na klupici u hladu ispred jezera, parkiramo bicikle odmah pored i za 3 eura po glavi imamo čitav asortiman jela, ali i najbolji pogled u gradu. Nakon piknika nastavljamo prema Barceloneti, najvećoj i najpopularnijoj plaži. Palme, zlatan pijesak, na trenutak zaboraviš da si u Europi, no onda ugledaš mjesto gdje si provela izlazak na maturalcu kad si imala 17 godina i sve se pomalo vrati u normalu.

> Hrvati na Madagaskaru: "Sprema li se linč jer smo uvrijedili nevidljive gospodare otoka?"


Vraćamo se u hostel, znatno preplanuli od čitavog dana pod suncem. Večer započinje posjetom u lokalne vintage dućane po Ravalu, jedno od naših omiljenih aktivnosti u svakom gradu. Kupujemo sendviče sa španjolskim pršutom i nastavljamo prema Font Magica de Montjuic, showu otvorenom za javnost s igrom glazbe i vode. Popeli smo se na sami vrh, fontane više niti nisu vidljive, a glazba se jedva čuje, no pogled se otvara prema čitavoj Barceloni po mraku.




Sljedeći dan odlazimo u laundromat obaviti tjedno pranje robe, kupujemo namirnice za dugi let i layover koji je pred nama (Dubai!), odlazimo u mali šoping i provodimo siestu u kafiću pored hostela s lokalnom skupinom starijih gospodina. Tijekom zadnje šetnje, netom prije odlaska na aerodrom, zalutam na trg u Gotičkom kvartu koji mi istog trena budi prekrasnu uspomenu. Prije četiri godine, tijekom maturalca, ispod jedinog balkona na tom trgu, moja najbolja prijateljica i ja sakrile smo se od pljuska. Slikam mjesto i šaljem joj fotografiju i naravno obje upadamo u duboku nostalgiju. Lijepo je negdje otići ponovno nakon nekoliko godina, vidjeti ista mjesta drugačijim očima, razmisliti o stvarima koje su ti se onda događale i koje se ti se sad događaju i kako onda nisi imao pojma kakve te prekrasne i lude stvari čekaju.

Vodič na eks: 

Cijena pića u kafićima:
kava: 3 €, pivo: 4 €, vino: 4 €

Najbolje mjesto za izlazak: Nismo bili no navodno je Nasty Mondays u Sali Apolo čudo!

Najljepši muzej: Parc Guell iako je park gotovo se tretira kao muzej na otvorenom, a i pruža prekrasan pogled na grad.

Omiljeni trg/ulica: Placa Joan Coromines (lokalno okupljalište mladih), Carrer de Joaquin Costa (ulica s fora kafićima).

Najdraži kafić: Bar Mendizábal

Najzanimljivija četvrt: Raval, Born.

Street food koji treba probati: Pata Negra i Empanadas.

Specijalitet tradicionalne kuhinje: Paella

Najbolje doba godine za posjet: Proljeće, kasno ljeto

Savjet turistima: Paziti na stvari, ali to je savjet za svaki grad. Uvijek biti pažljiv i svjestan svog okruženja.

Ljubaznost domaćina: 10/10

Najbolji/najisplativiji gradski prijevoz: Rent a bike!

Najbolji savjet lokalaca: Nikako jesti/piti bilo što na La Rambli radi neautohtonosti, visokih cijena i klasičnih turističkih zamki.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju