Ratkovo sklonište koje se nalazi se nalazi u srcu Velike Kapele na Samarskim stijenama (1184 m) jedno je od najzanimljivijih planinarskih objekata u Hrvatskoj. Ta se brvnara nalazi u polušpilji ispod stijene Šerpas koja služi kao kameni krov.

Najbliža cesta kojom se može doći je makadamska Begova staza od Tuka i Mrkoplja prema Jasenku. Brigu o Ratkovom skloništu vodi PDS Velebit iz Zagreba. Ime je dobilo prema alpinistu Ratku Čapeku koji je poginuo u Alpama. Ratkovo sklonište izgradili su članovi PD-a Velebit 1952. godine. Nakon što je izgorilo 1982. godine, obnovljeno je i opet služi prvobitnoj svrsi.

"Bilo je to davno, 1952. godine, kada su u vremenu od 10. do 20. listopada Velebitašice i Velebitaši i stvorili ovo sklonište. Bio je s njima Vlado Matz i kada je ugledao okomice stijena i u njima polušpilju iznad duboke vrtače, a sve nasuprot mnoštvu tada nepoznatih stjenovitih vrhova i gromada što ih danas zovemo Amfiteatrom, oduševljen je uzviknuo “Ratko bi ovdje bio presretan” zabilježio je Ismet Baljić – Puba, nekadašnji član PD-a Velebit koji se preko 40 godina brinuo o skloništu i koordinirao radne akcije.

Ratkovo sklonište je već 70 godina simbol velebitaškog duha, inata i prkosa koji im je svojstven od samog osnutka društva. O Ratkovom skloništu Velebitaši se neumorno brinu i obnavljaju ga. Prije tri godine obnovljen je krov i sazidan novi dimnjak. Kako do skloništa ima oko 25 minuta hoda, tada je sav teret i građa donešena na leđima u četiri radne akcije. U međuvremenu je obnovljena i terasa, a posla uvijek ima.  

"Pod takvim teretom taj put se produžuje na oko sat i pol, a prolazili smo ga nekoliko puta dnevno i po noći. Tako se radi od prvog dana nastanka skloništa i to je nešto čime se ponosimo. Prije toga smo napravili terasu koja teži oko 500 kg, nešto što je dugo godina stajalo potrgano. Godinu prije smo napravili cisternu za vodu koja uključuje i filter s aktivnim ugljenom za pročišćavanje. Svakim odlaskom tamo otvara se neka nova ideja za iduće radove“, rekao je tada alpinist Bruno Čipić, alpinist i nekadašnji član nadzornog odbora društva PDS Velebit, dodajući kako ga žalosti što se posjetitelji ne brinu za čistoću skloništa.

Ratkovo sklonište - 1 Ratkovo sklonište - 1 (Foto: Vanja Šiljak)

"Nebrojeno puta smo zatekli smeće i prljavštinu. Unatoč pismenim molbama i kućnom redu koji je izvješen na skloništu, posjetitelji i dalje uništavaju inventar, kradu alat i ostavljaju smeće za sobom. Kao što je Puba lijepo napisao u članku: "Jer posjeta 800 ljudi na godinu – nije “sklanjanje” već izletništvo i turizam, koji se za sada odvija besplatno – odnosno na tuđi račun."

Svim novim članovima društva nastojimo ukazati na tzv."velebitaški duh", odnosno obvezu da daju svoj doprinos u izgradnji i održavanju Ratkovog skloništa. To je jedini objekt koji PDS Velebit ima, nastao prije proglašenja strogog rezervata Bijele i Samarske stijene i smatramo da je naša obaveza da se o njemu brinemo kao o svom domu. Taj Velebitaški duh je nešto što ćemo svakako istaknuti na nadolazećoj planinarskoj školi, koja će također jedan vikend posjetiti Ratkovo sklonište“, rekao je alpinist

"Molimo sve koji dođu na Ratkovo da ga ostave čistim, bez smeća, u slučaju da spavaju u skloništu da poštuju druge ljude s kojima dijele sklonište te da nacijepaju drva prije nego što odu i da Ratkovo nema turističku već planinarsku namjenu", napominje i pročelnica Planinarskog odsjeka PDS Velebit, Ana Rukavina. 

Više o radnim akcijama i samom skloništu pročitajte na stranicama PDS Velebit.  

Želite li se u dobrom društvu bolje upoznati s prirodnim ljepotama, kao i steći korisno znanje za bolje snalaženje, korisno je znati da su u tijeku sve tri škole koje Velebit provodi: planinarska škola, speleološki i alpinistički tečaj.
 

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju