No, ne bi ovo bila Indija da ljudi nisu uporni, frajer me zaustavlja samo pet metara dalje i objašnjava da je on tu da pomogne nama jadnim putnicima, i da ne traži ništa zauzvrat. Ako je tako, nemamo ništa za izgubiti pa ga slijedimo. Zamišljali smo sobu ili neki bungalov s pogledom na Arapsko more, ali nas frajer vodi dublje i dalje od plaže. Prolazimo kroz par sitnih ulica, iza skupljih hotelčića i guesthousea i dolazimo do malog obiteljskog posjeda s dva cucka, kravom i hramom u dvorištu.
Iz hrama izlazi stariji Indijac s ogromnom škembom, bez majice, omotan narančastom tkaninom ispod struka i velikom žutom crtom na čelu, točno između očiju. Pričaju nešto na hinduu, i frajer koji nas je dofurao do te obitelji veli da traže 50 kuna po danu. Soba nema klimu, ima samo ventilator na stropu, dobar hladan tuš, i dva kreveta. To je to, više nam ne treba – može! Samo smo pet minuta hoda od plaže, to je prihvatljivo. Nestrpljivo kipamo naše stvari u sobu, uzimamo hladan i toliko potreban tuš (ipak je 40 sati puta dalo svoje) i krećemo na najpoznatiju plažu u Goi – Anjunu. Nekad poznata po velikim trance partyjima koji su privlačili masu turista, ponajviše hipija – danas navodno diše malo laganijim ritmom.
Flip-flopsi su na nogama, kupaće na nama, majica nepotrebna... Jedva čekam spaljena leđa i bolove nakon plaže – koliko god to glupo zvučalo, opet se veselim tome. Opekotine od sunca protiv ozeblina iz Himalaja – pošteno! Mali puteljak pun palmi vodi nas direktno do plaže. Nisam se nadao kravama na plaži, ali ima ih u jednakom broju kao i na Zrću. Flegmatično se sunčaju u skupinama, i jedva da dignu glavu kad im netko priđe blizu. Na plaži smo se susreli i s prvim „ušnim doktorima“. Već sad poznati scam u Indiji gdje vam priđe ekipa koja tvrdi da imate nešto u uhu te vam iglom pokušavaju uzeti nametnika, ili, ako je neka druga priča – vosak. Izbjegavati u širokom luku, nit' su doktori, nit' su vam kukci u ušima. Ignoriranjem i mahanjem ruku nastavljamo dalje.
S približavanjem obali, eto i glazbe – glasan trance tutnji iz pregršt malih klubova koji su se smjestili na obalama Goe. Zavaljujemo se u male ležaljke ispred jednoga od njih i naručujemo Kingfisher, prvu pivu nakon duuugo vremena. U nekim indijskim državama je alkohol ilegalan, ali Goa je poznata po tome što je u njoj sve „legalno“ – pa se i veliki broj indijskih turista i putnika za blagdane svaljuje u nju. Arapsko more ispred nas, s laganim zalaskom sunca – a iza leđa party scena koja buja iz minute u minutu. Ako je ovako na jedan običan dan u prosincu, kako tek izgleda Božić i Nova godina. Pivo, sunce, plaža, trance – Goa, mi te volimo!
