U Kvarnerskom zaljevu, na istočnoj obali Krka nalazi se gradić koji već prvim vizurama daje naslutiti da se radi o neobičnom mjestu.
Oblikovan kamenom i lozom, živi u skladu sa svojim nasljeđem, ali i s vremenom. Na svakom koraku otkriva se novim zanimljivostima i tajnama. Mnogi se slažu da je cijeli grad spomenik s iznimno važnim glagoljaškim naslijeđem.
Vrbnik oduvijek privlači umjetnike, zaljubljenike u drevna pisma, legende i priče, kao i one koje nadahnjuju panorame isprepletene s tragovima prošlosti.
U legendama je zapisano da su u Vrbniku glavnu riječ imale prekrasne vili s kopitima umjesto stopala i maličići, mali nevaljalci koji su ljude dovodili na sto muka, uključujući i onu da im prave makarune, tjesteninu koju su Vrbenčani jeli samo za svečanosti i blagdana. Vrbnik je nadahnuo i Augusta Šenou, što se može iščitati i u recima Kugine kuće ili u Čuvaj se senjske ruke.
Kraljica Vrbnika
Na poziv Sanje Muzaferije, osnivačice i predsjednice udruge Women On Wine zaputili smo se u epicentar finog vina na Krku. Na putu do Vrbnika dočekuju vinogradi u kojima se uzgaja nadaleko poznata žlahtina, a jedno od mjesta gdje je možete kušati, kao i doznati nešto više o povijesti vina toga kraja jest Kuća vina Ivan Katunar. Tamo dolazi grožđe iz vinograda, prerađuje se i proizvodi vino, a iz kuće kreće i distribucija – sve se odvija na adresi Braće Trinajstić.
Ondje otac i sin, dva Ivana, grade kvalitetu koju cijelo desetljeće potpisuju svojim etiketama. Imate li sreće, Egle Katunar, Istrijanka iz Vodnjana koja se udala za sina Ivana u Vrbnik, ispričat će vam nešto više o tome kako je rasla kuća plemenite sorte. Zašto sreće?
Zbog zaraznog entuzijazma kojim govori o obiteljskom gospodarstvu u kojem svi rade sve i žive za vino. Supruga Ivana upoznala je u Zagrebu, a ubrzo i odustala od zubarskog posla te se posvetila vinu. Svekar Ivan koji je uz oca položio temelje vinske tradicije i dalje je glava kuće, ali sin vodi glavnu riječ oko vina.
Uz prethodnu najavu obitelj Katunar organizira degustacije, obilazak starog, ali moderniziranog podruma, upoznavanje s autohtonim vinima Kvarnera i tradicijom proizvodnje.
Tijekom prezentacije doznaju se i mnoge zanimljivosti i duhovite crtice iz života, poput one kako se izbjegavalo plaćanje velikih trošarina za vino na brodovima. Pedesetih godina nadaleko je bilo poznato kako bi se Katunarova vina "često ukiselila". On bi naime najprije bačve napunio vinom pa začepio i zalio octom kako bi izbjegao visoke cijene.
Podrum i sala otvoreni su za grupe, ali su uvijek dobrodošli i individualni posjetitelji. Nakon šetnje podrumom i razgledavanja prvih etiketa te crno-bijelih fotografija koje lijepo dočaravaju prošlost obitelji Katunar, vrijeme je za kušanje.
Najbolje je započeti živahnim Biserom žlahtine. Ovaj brut koji se proizvodi metodom charmat pripada kategoriji biser vina i idealno je ljetno piće koje osvježava citrusnim aromama. Kako kaže Egle Katunar, Biser paše uz sve, osim uz kolače i slastice. Dok se otvaraju boce, doznati se može i nešto više o žlahtini koja između ostalog, svoju mineralnost može zahvaliti i razlikama u temperaturama između dana i noći.
Upravo je njihova Žlahtina jedno od reprezentativnih vina. Glatka, pitka i mineralna uzbudljivo klizi uz fine zalogaje, ili tek tako. Oduševljenje izaziva i Rosé, konkretan, voćan i zaobljen, slast duguje merlotu i cabernet sauvignonu.
Katunarov klasik Sansigot ili Sušćan crni dobio je ime po kvarnerskom pjeskovitom otoku Susku, na kojem se ta crna sorta grožđa uzgaja od pamtivijeka. Lijepo se udomaćila u Vrbniku, gdje je s novim nasadima započela i nova mladost stare sorte. Dolazi iz vinograda na lokalitetu Krasina, obogaćenog melioracijom krša. Vrijedi kušati i Katunarov elegantni Chardonnay, koji je nakon inoksa u bačvi odležao pola godine.
Za ljubitelje slatkiša na vinskom je jelovniku i Muškat žuti što miriše na ruže i kadulju, kao i Prošek sv. Ivan koji najbolje paše uz kekse ili domaće suhe kolače. Ne treba propustiti ni „zeleno zlato“, domaće maslinovo ulje iz Vodnjana. U dobrom društvu, na prekrasnoj terasi s pogledom na Vrbnik vrijeme juri pa nemojte da vas iznenade kazaljke na satu.
Terasa s pogledom od milijun kuna
Jedna od najljepših terasa u Vrbniku, ali i šire dočekat će vas i u restoranu Nada, koji se otvorio još 1974. godine i malo-pomalo poprimao današnje konture. Danas je poznato okupljalište hedonista koji uživaju u domaćoj hrani, finom vinu i glazbi.
Jazz-koncerti u kamenom ambijentu sačinjenom od prirodnih ljepota jednako oduševljavaju izvođače, kao i publiku koja se lako izgubi u divotama na tanjuru i oko stolova. Baka Nada, čija su jela bila nadaleko poznata, i danas se može susresti u rustikalnoj konobi koja je nekoć imala ulogu obiteljskog podruma.
Bilo da se odlučite za ribu ili meso, ni danas ne možete pogriješiti. Od najkvalitetnijih sastojaka priprema se i carpaccio od tune i roast beef sendvič, a lako je i izgubiti se u mirisima mekog domaćeg kruha i izvrsnog maslinova ulja. Najbolje je krenuti s pršutom, krčkim ovčjim sirom i slanom ribom te domaćim vinom.
Ne zna se jesu li bolje nezaobilazne krčke šurlice s kozicama ili sočna orada, sve se priprema s mnogo pozornosti. Nada ima i svoju vinariju iz koje dolazi njezin zaštitni znak – Žlahtina koja se prepoznaje po karakterističnoj plavoj etiketi. Proizvode i prošek, pjenušac, kao i nezaobilaznu komovicu i rakiju od smokve.
Najuža uličica
Nakon dobrog ručka provjerite možete li proći kroz najužu uličicu u Vrbniku do koje vodi šetnja uglačanim kamenom. Sa svojih četrdesetak centimetara na najužem dijelu neki kažu da je ulica Klančić najuža na svijetu, potvrđuje Krk.hr.
Na Vrbniku je lijepo u svako doba godine, ali posljednji vikend kolovoza već se uvukao pod kožu vinoljupcima, pa tko se želi pobliže upoznati s velikim vinima i autohtonim sortama, zna kada treba planirati posjet tom krčkom biseru. Dođe li vam pritom pod nepce Šipunova Trojišćina ili Sansigot čuvara gotovo izumrlih sorti Ivice Dobrinčića, nikako ih nemojte propustiti.
Putovanja
Bar na plaži zbog kojeg se i na godišnjem ljudi bude u 7:30
