Galerija
U kategoriji idealnih zemalja za roadtrip, Island je svakako pri samom vrhu. Obilazak Golden Circlea može dati tek nagovještaj onoga što čeka izletnike koji se odvaže krenuti na put oko Islanda. Ruta 1 ili Ring Road, kako joj samo ime govori, čini prsten duljine 1500 kilometara uokolo cijelog otoka.
To je jedina magistralna cesta Islanda, na kojoj je maksimalna dozvoljena brzina 90 km/h. Razlog tome su doista nepredvidivi i istinski ekstremni vremenski uvjeti. Vjetar i led nerijetko odnose mostove, zbog čega su i oni građeni lako zamjenjivim materijalom, i to samo s jednom trakom. Međutim, ja sam sigurna da je dodatan razlog ograničenja brzine i moćna ljepota Zemlje koju susrećete vozeći Ring Road. Ona doslovno – opija. Krajolik je gdjekada toliko zapanjujuć da se lako možete zapitati sanjate li. U tom trenutku zaista ne bi bilo dobro da vozite preko 100 na uru.
Zbog afiniteta prema roadtripovima, naš prioritetni zadatak je bio pronalazak rent-a-car kompanije. Uvjerljivo najjeftiniji (čak i za hrvatske standarde), krajnje osebujnog voznog parka, jesu SADCars. Mi smo dobili bijelu Toyotu Corollu zelene haube i pozamašnog staža. Umjesto zvuka motora, naprosto smo mogli čuti priče putnika namjernika kojima je nekad ranije ova Corolla bila putujuća čerga, baš kao što je tih tjedan dana to bila nama. Dva dana našeg boravka smo proveli u Reykjaviku i okolici (Golden Circle), pa nam je za Ring Road ostalo njih pet. 1500 kilometara u pet dana je prilično ambiciozan plan, ali olakotna okolnost bila je duljina dana. Naime, već početkom svibnja dnevno svjetlo traje nešto manje od 20ak sati, što daje dosta širok vremenski raspon za vožnju i razgledavanje. A osim toga, tko bi još spavao kad je ta java lijepa kao san?
Jug
Za jug Islanda bih prije svega rekla da je živ. Pritom najprije mislim na to da je Zemlja tamo živa. Gdje god bih se okrenula, ja sam vidjela živo(s)t: u stalno promjenjivim reljefima, u poljima lave prekrivenima debelom mahovinom ispod koje se magma još nije do kraja stvrdnula, u vodopadima i brzacima, u divljoj klimi što se vječno predomišlja.
Na jugu smo noćili u hotelu podno vulkana Eyjafjallajökulla, koji je u travnju 2010. eruptirao i zaustavio zračni promet nad Europom i Sjevernom Amerikom. Vulkan je visok 1666 metara i pokriven smrznutim pokrovom ledenjaka, te još od ledenog doba često eruptira. Živa vatra ispod ledenjačke kape, dvadesetak kilometara od modrog oceana...
Moglo bi se reći da je Eyjafjallajökull reprezentativan primjer cijelog Islanda. Naime, kaže se da boje skandinavskog križa na islandskoj zastavi simboliziraju samu islandsku pojavnost. Vatreno crvena predstavlja aktivne vulkane u središtu otoka. Nadalje, ta je linija uokvirena snježno bijelom, koja simbolizira vječne ledenjake što ih pokrivaju. Sve zajedno je okruženo velikim plavetnilom, odnosno valovima sjevernog Atlantika.
Ujutro je bilo jasno da će taj dan pokazati nešto od ekstremnih vremenskih uvjeta kakvi vladaju Islandom. Vjetar je puhao samo 25 m/s, što je 90 m/h, što je 10 na Beaufortovoj ljestvici. Kažem "samo" jer nam je recepcionar objasnio da se vjetar ne smatra prejakim dok ne počne dizati krovove. Čak i kad puše 10 bofora!
Taj dan smo započeli banjadom u Seljavallalaugu, skrivenom termalnom bazenu (koji više i nije tako skriven). Radi vremena i ranijeg jutarnjeg sata, imali smo sreće da bazen doista bude samo za nas. Seljavallalaug je izgrađen 1923. za potrebe škole plivanja, koja je tada bila dio obveznog islandskog obrazovanja, te je vjerojatno i najstariji bazen na Islandu. Smješten podno stijene iz koje je prirodno napajan termalnom vodom, zaštićen je od vjetra i idealan za jutarnje plivanje. Sada, s odmakom, mogu sa sigurnošću ustvrditi da je vrijedilo svake prepreke s kojom sam se borila tijekom polusatnog probijanja kroz relativno nepristupačan teren koji vodi do lokacije. T., hvala na razumijevanju.
Posjetivši još neke vodopade usput, od kojih baš svaki oduzme dah svojom posebnošću, došli smo do naše iduće destinacije. Svjetionik Dyrholaey nalazi se na litici poluotoka s kojeg puca fenomenalan pogled; ledenjak s jedne strane, beskrajna crna plaža s druge strane, a u podnožju stijena s prirodnom lukom u središtu. No, zbog olujnog vjetra koji je doslovce nosio more po zraku, vidljivost je bila znatno smanjena. Isto je bilo i s ljudskom sposobnošću uspravnog hodanja. Snazi vjetra toga dana najbolje svjedoči incident uslijed kojeg smo zamalo ostali bez automobilskih vrata. Definitivno jedan od adrenalinskijih susreta s vjetrom u mom životu, a dolazim iz Dalmacije, s burom sam na "ti" i bavim se windsurfingom.
Zbog doista ekstremnih uvjeta, po život opasnih, ovoga puta nismo šetali plažama. Tako nažalost nismo mogli posjetiti ni olupinu američkog aviona DC3, koji je pao na jednu od tih plaža 1973. Umjesto toga, uputili smo se u Vík, glavni grad juga sa svojih 318 stanovnika. Tamo smo malo predahnuli, u jednoj od rijetkih benzinskih pumpi na kojoj postoji zalogajnica, a potom krenuli dalje.
Primakavši se Höfnu, na jugoistoku smo se susreli s najposebnijom lagunom koju sam ikada mogla zamisliti - Jökulsárlón, The Glacier Lagoon. Ovo ljupko čudo prirode je dio Nacionalnog parka Vatnajökull. Radi se o ledenjaku starom preko tisuću godina, s kojeg se konstantno odvajaju veliki komadi leda i rijekom uplovljavaju u lagunu. Laguna je dom tuljanima, koji se stalno igraju među hipnotizirajućim bijelim, prozirnim i azurnim santama leda. Odmah pored lagune, nalazi se plaža uz ocean. Ime duguje baš ovim dijamantima leda razasutima po crnom pijesku – The Diamond Beach. Dijamantna plaža je za mene bila ključan trenutak. Stalno zazivajući raj i žudeći za njim, kao nekim transcendentnim mjestom, ljudi su propustili spoznati što nam sve Zemlja ima za ponuditi. Dragi moji, raj je mjesto na Zemlji – raj jest Zemlja...
Istok
Tu noć smo neplanirano proveli u Höfnu, odakle smo odmah ujutro krenuli na istok kojeg karakteriziraju brojni duboki fjordovi, prirodne luke. Takav oblik obale dade se naslutiti već iz imena tamošnjih mjestašaca, od kojih je jedno bilo naše iduće odredište – Fáskrúðsfjörður. Fáskrúðsfjörður je ribarsko selo s najvećom populacijom puffina u blizini. Inače je davnih godina pobratimljeno s francuskim Gravelinesom, zbog čega su svugdje dvojezični natpisi.
Postoji i francusko groblje, a s tim u vezi je najupečatljivija građevina sela - nekadašnja bolnica za francuske ribare. Za bolnicu se dugo pričalo da je ukleta, te ju je pratio zao glas, a možda i duh. Danas je u potpunosti restaurirana i prenamijenjena u luksuzni hotel islandskog lanca Fosshotel, vjerno oslikavajući svoj prvotni izgled. Ostatak dana smo proveli kuhajući s našim domaćinom i njegovom drugom gošćom, u kući staroj stotinu godina u kojoj trenutno nema ničega, ali koja će uskoro postati B&B. Jedva čekam vidjeti realizaciju! Inače, cijeli Fáskrúðsfjörður miriše na bakalar i vrvi debeljuškastim mačkama. Slučajnost?
Vozeći se od istoka sjeveru, krajolik se iznova promijenio. Zašli smo u pravu divljinu sjevera. Niske planine vječno prekrivene snijegom, tu i tamo pokoja brza rječica, i nepregledne visoravni. Postalo je čak i vruće koliko je polarno Sunce jako.
Biser sjeveroistoka je zasigurno slap Dettifoss. Dettifoss je također dio Nacionalnog parka Vatnajökull i najveći je slap u Europi. Preko ruba 45 metara visoke i 100 metara široke litice, slijeva se 500 kubika vode u sekundi. Neopisiva snaga okrunjena je uvijek postojanom dugom. Obale oko slapa bile su zatvorene za hike zbog zaleđenog terena, ali je zato taj led bio surealnog izgleda.
Prizor je to neprevodiv u riječi, ali neizbrisiv iz misli. Svi mi turisti koji smo se našli tamo u tom trenutku, bili smo povezani jednakom malenkošću pred toliko veličanstvenom snagom. Jedini tekst koji mi je preostao pred tolikim savršentsvom, bile su riječi čuđenja, zaljubljenosti i zahvalnosti upućene Majci Prirodi.
Nakon ovakve životne poslastice, logičan idući korak bila je azurna laguna u srcu sjeveroistoka – jezero Myvatn. Myvatn je dom brojnim vrstama ptica i rojevima mušica po kojima je dobio ime. Ovo područje je vremenima oblikovano intenzivnim vulkanskim i seizmičkim aktivnostima, okruženo je sumpornim planinama, poljima lave i kraterskim spiljama. Dopustili smo si izgubiti pojam o vremenu dok smo uživali u termalnim banjama, s neprocjenjivim pogledom na bogati krajobraz.
Sjever
Poslije namakanja, krenuli smo u Akureyri, glavni grad sjevera. Svako mjesto ima svoj aerodrom budući da je život na Islandu nezamisliv bez malih aviona. Onaj u Akureyriju je poseban po tome što izgleda kao da lebdi na vodi, u samom kraju fjorda.
Akureyri je inače prekrasan sjevernjački gradić s izvrsnom ponudom Fish and Chipsa. Gradom dominiraju Akureyrarkirkja, HOF kulturni i konferencijski centar, i tipična hladnoocenaska luka. Poslužilo nas je dobro vrijeme koje smo iskoristili za piknik ručak baš u luci. Nakon višednevne vožnje i mnoštva dojmova, pogled na ledolomca i tihe planine došao je kao šlag na kraju.
Noćili smo kod fetivog Islanđanina, malo više u tom fjordu, u malome Ólafsfjörðuru. Kroz razgovor s njim, samo smo utvrdili gradivo koliko su ti ljudi opušteni, sretni i jednostavni. Okruženi su nevjerojatnom prirodom, znaju što im ona može, i vole je, čuvaju je, cijene je. Priroda na sjeveru je drugačija od one na jugu utoliko što je ova naizgled malo mirnija. Na jugu se sve stalno mijenja, i u zraku lebdi latentna prisutnost Zemljine aktivnosti. Sniježni fjordovi, kao i bogati biljni i žvotinjski svijet sjevera odaju dojam pitomosti.
Što se životinjskog svijeta tiče, Island je prirodno stanište arktičkoj lisici i pticama, te kitovima i ostalim morskim bićima. U zadnje vrijeme, povremeni posjetioci su i polarni medvjedi koji, trbuhom za kruhom, doplivaju s Grenlanda. Ostale životinje su se doseljavale s ljudima od 9. stoljeća nadalje i (p)ostale dio islandskog sustava. Posebno su dragi već spomenuti islandski konji, ali su mene najviše oduševile ptice. Na Islandu živi 370 vrsta ptica, od kojih su svakako najpoznatiji puffini. No, ono što je mene oborilo s nogu jest zanimljiv način njihove prehrane. Stalno smo susretali Grey Goose i Whooper Swan jata, pa čak i atlantičke opake galebove, kako jedu na ispaši.
Na neki način, Island je kraj svijeta budući da je sve iznad njega okovano vječnim ledom. Treba imati na umu da je sve što smo sada vidjeli samo onaj pristupačniji dio, budući da se nalazi uz Ring Road. Highlands Islanda, kao i divlji Westfjords, ostali su ovoga puta misterija. Sudeći po viđenome, i sama počinjem vjerovati u vilenjake i neke više sile koje Zemlja skriva u svojim neukroćenim divljinama. A ono u što sam sasvim sigurna jest činjenica da ću se vratiti jer, kao što je rekao Edward Abbey, divljina nije luksuz, već nužnost duha.
Još Valentininih priča možete pronaći na njenom blogu vebeway i Facebook stranici.
p.s. TIPS&TRICKS
- Slojevita i vodonepropusna odjeća, kupaći i gojzerice obavezni, a dobro će vam doći i termosica.
- Voda sa slavine je ponegdje čudnog okusa i mirisa, ali je svugdje za piće.
- Za rent-a-car SADCars (poneki od limenih ljubimaca su im doista tužnjikavi, ali poslužit će i cijenom vas učiniti sretnima).
- Carpooling connects ppl and cuts expenses ;).
- Iako je Island cashless society i svugdje se može platiti karticama, ne oslanjajte se na to za benzinske pumpe i napunite njihove prepaid kartice na vrijeme; također, informirajte se o načinju tankanja goriva jer se razlikuje od naših principa, a ne želite da vam naplati više nego što ulijete.
- Za smještaj u Reykjaviku Bus Hostel, stari autobusni kolodvor pretvoren u hostel, cjenovno pristupačniji od ostalih, posebno za korisnike SADCars-a.
- WARNING za Booking.com! ako iskoristiš VBW promo kod na način da:
obaviš Sign In & rezerviraš smještaj, onda po završetku Tvog boravka ja dobijem sitnu proviziju iz bukingovog džepa, a Ti iz istog džepa dobiješ 10 posto nazad.. također dobiješ i svoje promo kodove (win-win) ;).
- Hrana… Bónus supermarket (koji ima sve) i njegov malo luksuzniji kolega Krónan (koji ima zdrave grickalice) će vam uštedjeti mnogo novca.
- Budite jako oprezni u vožnji, maksimalna dozvoljena brzina u cijeloj državi je 90 km/h s razlogom, a budite jako oprezni i s vjetrom i vremenskim uvjetima općenito.
- Blue Lagoon je najpoznatiji plavi bazen Islanda, ali – manje napučen turistima i jeftiniji je drugi plavi bazen, Mývatn Nature Baths na sjeveru… dosta je udaljen od Reykjavika, no svakako ga preporučam ako se uputite na cijeli roadtrip Rutom 1.
- Također se isplati potražiti i probiti se do skrivenih besplatnih bazena, kao što je Seljavallalaug na jugu (čak i ako na putu treba prijeći mrzlu vodu bosih nožica).
- Islandska valuta je islandska kruna (ISK) 1 ISK = 0.008 EUR/ 0.059 HRK.
- Službeni jezik je islandski, ali svi izvrsno pričaju engleski i rado će odgovoriti na svaki upit
- Island je u GMT/UTC vremenskoj zoni, što znači da je -1h u odnosu na nas.
- Island nije članica EU, ali je dio Europskog ekonomskog prostora i tzv. Schengena, te se i tamo primjenjuje uredba Roam Like At Home (RLAH), što znači da su cijene mobilnih usluga za građane EU jednake kao u domicilnoj državi.
- Ako vodite kućne ljubimce sa sobom, obavezno ih cijepite i pribavite potrebnu zdravstvenu dokumentaciju jer su sankcije za kršenje tih propisa fatalne (eutanazija nepropisno uvedene životinje)… razlog tome je izolacija islandskog ekosistema u odnosu na kopnene zemlje, pa bolesti na koje su naše životinje imune, za islandske životinje mogu biti pogubne.
