Krumpiri su se rezali i pržili u masnoći još krajem 17. stoljeća na području današnje Belgije. Neki pisani izvori upućuju da je prvi frites pripreman u tavici s malo masnoće, jer si velike kvantitete masnoće rijetko tko mogao priuštiti u ono doba. Danas ćete u Belgiji pod ovim terminom dobiti dvostruko pržene komadiće debelih kriški krumpira, a posluženih s majonezom.
Originalni belgijski recept se pod utjecajem Francuza proširio na većinu svijeta, i prilagodio lokalnim običajima i namirnicama. Francuski pommes frites podrazumijeva prženje tankih i dugačkih komadića krumpira, te služenje s glavnim jelom kao što je odrezak ili morski plodovi poput dagnji.
Ako želite jesti pržene krumpiriće u Velikoj Britaniji naručite chips, koji se obično služi s prženim komadićem ribe, i tako postaje nacionalno jelo odnosno fish n' chips. U Kanadi se služi poutine, odnosno komadići prženog krumpira prelivenog smeđim umakom i komadićima sira.
U Južnoafričkoj Republici jedu se slap chips, odnosno dvostruko pečeni i tanki komadi krumpira koji se prije i nakon pečenja namaču u octu. U krumpirićima uživaju i Indijci koji ih peku s kurkumom i čilijem, a u Južnoj Koreji poslužuju se s maslacem i medom.
Španjolska se ponosi s patatos bravas, odnosno kockama prženog krumpira koji se poslužuje s umakom od rajčice i majonezom. Rusi vole kartofel'fre, odnosno krumpirove štapiće pirjane s lukom na tavici, a Nizozemci obožavaju kapsalon – pomfrit preliven mesom, zapečen sa sirom gauda i posipan svježim sezonskim povrćem.
Na američkom kontinentu prženi krumpirići (french fries) su postali fast food klasika koja se obično služi s hamburgerima, no u nekim dijelovima Kalifornije sve je popularniji pomfrit s topljenim sirom, prženim lukom i umakom.
Čak i ljubitelji japanski ljubitelji zdrave hrane ne mogu odoljeti slasnosti prženog krumpira. Na jelovnicima japanskih restorana može se naći furaido potato, odnosno krumpiri posluženi s furikakaom – umakom od češnjaka, morske trave, sezamovih sjemenki i drugih začina.
