U ono vrijeme kad je Nirvana bila poznatija kao bend, a ne pjesma, kad se po traperice išlo u Italiju i nije bilo ni „M“ od američkih hamburgera – u Hrvatskoj se otvorio prvi hamburger bar. Prvi mirisi pljeskavica i toplih peciva u tadašnjoj Jugi počeli su se širiti iz 16 kvadrata kraj tramvajske stanice u Draškovićevoj ulici.
Otvorila su ga braća Maržić 1986. godine, a ubrzo nakon što je zasjao prepoznatljivi logo arhitekta Zdenka Gržine nastao je takav boom da su nakon petnaestak dana morali zatvoriti, sve preurediti i otvoriti svoju pekarnicu kako bi imali dovoljno peciva.
„Sve tri komponente su bile odlične; od recepture za pecivo do mesa i umaka. Na meniju su bili hamburger, cheeseburger, kola te fanta iz automata – i to je to. 12 dinara bio je hamburger, a 14 cheeseburger. Jelo se po cesti, ljudi su stajali u koloni od stotinjak metara. Čekalo se pola sata – sat. Tapkaroši koji su operirali ispred kina kupovali bi hamburgere i nakon što bi ih prodali, vratili su se na kraj reda, pa ispočetka“, priča nam ugostitelj Dražen Golik koji je početkom godine odlučio vratiti staru slavu nekadašnjeg klasika nadomak nekadašnje lokacije.
Novi hamburger u Vlaškoj 68 radi se baš kao i stari, a sudeći po komentarima obožavatelja kultnog okusa, vrijedan je kušanja – tko zna, možda se nađe i na listi 5 mjesta na kojima se jede dobar roštilj u Zagrebu.
Dražen Golik 1987. je počeo raditi u Draškovićevoj posve slučajno. U mladim danima kad je studirao šumarstvo nije mu bilo ni u peti da će završiti u ugostiteljstvu. Dok je čekao sezonski posao u Studentskom centru s još trojicom studenata, naišao je stariji brat Maržić i tražio četvoricu koja će mu pomoći srediti podrum.
U kući je bilo svega – od lijepog pribora za jelo do skupih predmeta, a kad je jednom prilikom kolegi radniku uklizao komad srebrnog bešteka u džep, Dražen je povikao na njega neka to odmah vrati. Maržić ga je čuo i zaposlio u Hambyju. Prvi dan pekar mu je u nekoliko poteza pokazao kako napraviti peciva i ostavio ga samog neka odradi do kraja, što je uspješno pohvatao, a uskoro i postao voditelj 50 ljudi sve do devedesetih godina.
Tada je i zagrebačka fast food scena doživjela turbulentne promjene koje je pokrenuo McDonalds, a nešto kasnije nastavili razni fast foodovi i pekarnice koje su niknule kao gljive poslije kiše.
No krajem osamdesetih u Draškovićevoj nije bilo drugih mjesta na kojima se moglo pojesti nešto s nogu. U Hambyju je bilo je posla od 9 ujutro do 11 navečer. Kao što danas vozači izlete iz tramvaja po pecivo i jogurt za gablec, tako bi nekad skoknuli po hamburger ili čizburger.
Gospodin Dražen ispričao nam je kako su se peciva pekla, rezala i još vruća punila na licu mjesta. Ljudi i danas pamte taj miris koji bi ih preplavio nakon što bi otvorili papirnati škarnicl. U slavnim danima prodavalo se i 1500 hamburgera dnevno. Logičan nastavak bio je novi Hamby. 1991. ugledao je svjetlo dana u u prolazu Neboder na Trgu, a tek je to bio šou program. Ponuda se proširila; osim hamburgera pekli su se i hot dogovi, pohanci, pizze, a radilo se od 0 do 24. Ubrzo je Maržićev Hamby stigao u Rijeku te Osijek, gdje ga je otvorio legendarni ugostitelj Geza Gotlin iz Slavonske kuće.
Ponešto stare generacije, ali i neki novi klinci sad guštaju u hamburgerima u Vlaškoj. Receptura je jednaka: umak je i dalje ružičast, a krumpirića nema – baš kao ni friteze u lokalu. Meso domaćeg uzgoja stiže iz mesnice Horvatić, kupuju se samo najbolji kiseli krastavci i sve to poslužuje u pecivima koja moraju biti dobra kao kolač.
„Kad sam otvorio, bilo je svega. Sjećam se frajera koji je došao na pult i rekao da mu se noge tresu od nestrpljenja da proba hamburger. Simpatična je bila i žena koja je toliko uživala da nisam mogao vjerovati. Trebali ste joj vidjeti izraz lica! Ljudi dolaze u lokal, prisjećaju se kako su u Hamby dolazili prije ili poslije klizanja na Šalati, išli na prve spojeve s curama i dečkima“, priča nam Dražen, koji je ponudu proširio i na gablece.
> Pogledajte što se dogodi kada izolirano pleme prvi puta vidi bijelog čovjeka
Majka Šokica naučila ga je raditi vrhunsku sarmu, a kao pravi Slavonac, u rukavu ima i drugih finih jela koja radi bez pretjerivanja s brašnom i zaprškama. Strpljivim krčkanjem dobiva fini gulaš, grah na nekoliko načina (onaj s kiselom repom je najpopularniji).
Četvrtkom pak ljubitelji fileka dolaze na svoje. Cijene su takve da nakon odlaska na gablec nećete bankrotirati; kreću se od 20 do 39 kuna. Uz hamburgeri cheeseburger daruju i kuhano vino. U planu su i dva nova hamburgera, a kako će dalje disati prvi zagrebački burger bar, imat ćemo prilike okusiti.
Nema osobne, nema deserta: Na Advent stiže kolač zbog kojeg ćete morati pokazati dokumente
