Istra je naš srcoliki poluotok, koji često nazivaju i hrvatskom Toskanom. Razloga za to je mnogo, od prelijepe prirode, bujne vegetacije, slikovitih, zelenih dolina i šarmantnih, vijugavih, vinskih cesta, pogleda na more, a jedna od njezinih najistaknutijih karakteristika, zbog kojih ju posjećuju turisti iz cijelog svijeta, nesumnjivo je gastronomija. Istarska kuhinja prava je mala riznica i bogatstvo okusa, boja i mirisa.
Istra s pravom nosi epitet gastronomske meke, a među njezinim brojnim restoranima ističe se Vodnjanka, mjesto s dugom i bogatom poviješću. Prva lokacija restorana otvorena je u istoimenom gradiću Vodnjanu, još davnih 60-ih godina. Priču je pokrenula baka Ana otvorivši tipičnu istarsku konobu s nekoliko skromnih, ali iznimno ukusnih domaćih jela.
Njezina kći Svjetlana Celija preuzela je obiteljski posao krajem 70-ih i s godinama pretvorila Vodnjanku u jedan od najistaknutijih restorana cijele Istre. Svjetlana je do danas ostala vlasnica i chefica Vodnjanke, njezino zaštitno lice, a dobitnica je mnogih kulinarskih nagrada, među kojima je i ona Turističke zajednice Istarske županije kao „osobi s više od 50 godina iskustva rada u vlastitome restoranu“.
Recept uspjeha Vodnjanke krije se u savršenoj jednostavnosti, odnosno jednostavnosti savršene namirnice. Samo najkvalitetnije istarske namirnice dolaze u obzir: vrhunsko maslinovo ulje, lokalna vina, pršut, samoniklo bilje, istarski kolači i domaća tjestenina.
Upravo na potonje gospođa Svjetlana iznimno je ponosna, kao prava majstorica za domaću, svježe napravljenu tjesteninu – raviole, pljukance i fuže, koje ovdje služe s raznim aromatičnim umacima, poput onog od boškarina, začinskih trava, divljih sezonskih gljiva i šparoga.
Uz njihov fantastičan pršut, koji suprug Bruno nabavlja od poznatih malih proizvođača u okolici Vodnjana, u ponudi imaju i druge domaće delicije poput kobasica, dimljenog ombola, svježe skute i istarskog sira. Goste na stolu dočekuju četiri vrste vrhunskog maslinova ulja, koja se kušaju s odličnim domaćim kruhom koji svaki dan sami mijese ili uz palentu s maslinama, mišancom ili rukolom.
Od glavnih jela izdvajaju se ona od mesa boškarina, od kojeg rade carpaccio, flam, tagliatu, kobasice od miješanog mesa boškarina i magarca. Kao posebna atrakcija desertne karte ističe se bumbarska torta, popularni vodnjanski specijalitet od badema, šećera i jaja, bez brašna. Ime je dobila po Bumbarima, što je lokalni naziv za Talijane koji žive u Vodnjanu.
Ti imućni stanovnici imali su velike količine kvalitetnih badema i sve su svoje slastice radili na njihovu temelju. Ova jednostavna i slasna torta prva je na listi preporuka, posebice jer je Vodnjanka jedini restoran u kojem se može kušati.
S obzirom na važnost Istre kao hrvatske vinarske regije, ponuda vina u restoranu temelji se isključivo na vrhunskim istarskim etiketama, karakterističnim za to podneblje.
Upravo na tim jelima temelji se i koncept druge lokacije Vodnjanke, koja je prije nekoliko mjeseci otvorena u centru Zagreba, i to zahvaljujući pripadnici treće generacije žena u obitelji Celija, Ivani, koja se tijekom 18 godina života zaželjela mamine i nonine kuhinje.
Premda nije nikad kuhala, Ivana je odrasla u obiteljskom restoranu gdje je godinama upijala sve mirise i okuse, koje je naposljetku godinama poželjela dovesti u metropolu, u čemu je nesumnjivo uspjela.
Hrana i piće
Paška "babuška": Hommage otoku soli, kamena i maslina u Boškincu
Mirna atmosfera istarskog mjestašca savršeno je dočarana u zagrebačkoj Vodnjanki, u kojoj se već pri ulasku osjeti ona njegova posebna čarolija. Intimnost samog prostora dočarana je pažljivim uređenjem interijera, odabirom svjetlijih boja i atraktivnim, tamnosivim zidovima. Kao najupečatljiviji detalj u restoranu ističe se raskošna slika u zlatnom okviru.
Ljubav, znanje i talent triju generacija obitelji Celija odsad su utkani na dvije lokacije. Filozofija zagrebačke lokacije ostala je ista – svojevrsni fine dining, temeljen na receptima iz starih bakinih bilježnica kojima su dodali svježinu modernih kulinarskih trendova, no bez udaljavanja od izvornih istarskih okusa, koji ipak čine okosnicu njihove kuhinje.
Hrana i piće
Mjesto s kojeg nitko ne odlazi gladan: Plati koliko možeš i uživaj u afričkoj kuhinji
