Galerija
U kraju u kojem dominiraju janjetina i klasični roštilj, možda bi upravo to bio logičan izbor, ali moju obitelji i mene ovog je puta privukao totalno drugačiji restoran. I to kineski, koji se nalazi nedaleko bajkovitih Rastoka.
Restoran koji obožavaju stranci i domaći
Li Jing Wan, odnosno panorama na hrvatski, restoran je u kojem možete isprobati izvornu kinesku kuhinju, a glavni „krivci“ za to su bračni par Blagaj, koji su ovu neobičnu priču započeli prije otprilike sedam godina. Naime, Stjepan, odnosno Steven Blagaj, rođen je u Hrvatskoj, odrastao u Australiji, koju je u jednom periodu života zamijenio Engleskom. Međutim, ni tada ga put nije vodio u rodnu zemlju, već je na jednom od putovanja, u Hong Kongu, upoznao svoju buduću suprugu Linu i zajedno s njom odlučio doći u Hrvatsku te otvoriti restoran s hranom kakvu i sam voli jesti.
Najbolje je napisati – ostalo je povijest, jer zbog sedam godina rada (minus period korone) i tisuće pozitivnih recenzija Li Jing Wan zaslužuje se svrstati uz bok ostalim kultnim restoranim koji su se smjestili uz staru cestu. Ovaj restoran obožavaju turisti s Dalekog istoka, ali Stjepan nam je otkrio kako imaju i dosta domaćih gostiju i kako je normalno da i Karlovčani potegnu do Rastoka kada se zažele kineske hrane.
Izvrsna hrana i srdačni domaćini
Jelovnik Li Jing Wana zaista je bogat i svako kinesko jelo koje vam padne na pamet vjerojatno ćete naći tu. MI smo se prije dolaska „konzultirali“ s Googleovim recenzijama i odlučili što obavezno moramo probati, a ostalo su nam predložili ljubazni Lina i Stjepan. Tako smo našu kinesku gozbu započeli s ljuto-kiselom juhom, koja je izvrsno prijala nakon dugačkog puta. Chefica Lina je potom za djecu pripremila pohanu piletinu u tempuri s domaćim umakom, koja je nestala skoro prije nego smo je uspjeli slikati, a puno dulje nije na stolu bilo ni sljedeće jelo – piletina gombao.
Inače piletina gombao odraslom dijelu obitelji omiljeno je kinesko jelo pa je tako više-manje obavezna u svakom kineskom restoranu u kojem smo bili. Jeli smo dosta dobrih piletina gombao, ali ovaj tanjur imao je nešto posebno, možda bi najlakše to opisao da se vidi da je hrana domaća, kao da nismo u restoranu, nego u gostima kod prijatelja.
Iako smo već u tom trenutku bili lagano siti, na red su došli pirjani rezanci koji su isto tako bili pun pogodak, a za kraj smo se počastili prženom paktom koja je došla u kombinaciji sa slatkim džemom i soli sa čilijem.
Cijene u „Panorami“ kreću se od nekoliko eura za predjela, a glavna jela su u rasponu od 8 do 13 eura. Porcije su obilne pa savjetujem da naručite više jele, od predjela do glavnih i dijelite te isprobate što više. Uostalom tako će vam savjetovati i Lina i Stjepan, jer kako kažu to je jedini pravi način kako se prema kineskoj tradiciji jede u društvu – sve se dijeli, baš kao što njih dvoje dijele svoj život u restoranu uz predivan pogled na Koranu.
