Sredinom prosinca, što je možda u predbožićnom Zagrebu nekako prošlo ispod radara, vjerojatno zbog silnih drugih evenata i advenata, u Masarykovoj 19 otvoren je Fish House Zagreb, riblji street food restoran koji je popularnost stekao u Rovinju, odakle se počeo se franšizno širiti Lijepom Našom, pa je nakon Zadra na red došla i metropola.
Jednostavan koncept brzih ribljih jela bez kompromisa u kvaliteti, s vrhunskim sastojcima i svježim namirnicama, potpisuje chef Jasmin Hajrula koji je svoje iskustvo gradio kroz restorane s Michelinovim zvjezdicama, a o njegovoj uspješnosti svjedoče nepregledni redovi ispred rovinjskog, a onda i zadarskog lokala, pa priznajemo da smo s visokim očekivanjima došli zaviriti u ponudu Fish Housea u Masarykovoj.
Meni koji spaja poznato i kreativno
Moderni pristup primjećuje se već s ulice, u jednostavnom, a dobrom dizajnu, koji se provlači i kroz čitav lokal. Terasa je postavljena, ali za sada vani nema stolova, što nam je u sunčano i toplo siječanjsko poslijepodne bilo prilično žao. Prostor nije velik, tek 15-ak sjedećih mjesta, ali zbog uređenja čini nam se bismo se u Fish Houseu jednako ugodno osjećali i u manjem društvu, i sami, recimo ako uz obrok moramo obaviti i posao. U kojem ga god aranžmanu vi odlučite posjetiti, imajte na umu da je nedjeljom zatvoren, a ostale dane radi od podne do 22 sata.
Kroz uzak dio za sjedenje dolazi se do pulta za naručivanje hrane, a u pravom duhu objekata brze prehrane, sve što možete naručiti prikazano je i opisano na fotografijama iznad kase. Meni je dovoljno raznolik, ali nema previše stavki, što volimo vidjeti jer nas uvjerava da su jela koja su se na njemu našla tamo s dobrim razlogom.
U ponudi su, rekli bismo, tradicionalna jela na moderan način, kao što burgeri s oradom, skušom, kozicama i tunom, fritto misto od jadranskih kozica, trlje, srdele i gavuna, brudet od lignji s palentom, lazanje s bijelom ribom, bao bunsi punjeni brudetom od kozica, salata od hobotnice... Na meniju je i jedno vegge jelo - bowl s hrskavim gljivama - što obično volimo vidjeti, ali nismo sigurni ima li takvo jelo što raditi u restoranu koji se zove kako se zove.
Sviđa nam se što je i odjeljak s pićima pažljivo složen pa se u njemu druže istarska vina Fakin, kombucha napitci Kocha chefa Hrvoja Belančića iz Makarske i piva pivovare Medvedgrad, inustrijskih lagera (živjeli!) nema. Odmah po ulasku u lokal pažnju nam je privuklo maslinovo ulje Romano, nagrađivane istarske uljare Chiavalon, na stolovima.
Najteže je izabrati
Odlučni da preskočimo "obična“ ili barem "običnija" jela poput friganih lignji, salate od hobotnice ili fish and chipsa, naručli smo bao bunse s brudetom od kozica, burger s tuna steakom i – jer nikada nigdje to nismo probali – lazanje s bijelom ribom. Par Talijana koji je sjeo za stol nekoliko minuta nakon nas, svoje je pržene lignje dobio gotovo odmah, ali to što naša narudžba nije stigla tako brzo nas je razveselilo jer se očito sve radi od početka.
Fish house je čitavo vrijeme dok smo u njemu bili bio prilično prometan jer su uz one koji su odlučili pojesti svoj ručak za stolom stalno ulazili i izlazili dostavljači i odnosili pripremljene vrećice njihovim gladnim naručiteljima. Konobar koji se vrlo dobro nosio s brojnim narudžbama i za unutra i za van, stizao je posvetiti i dovoljno pažnje "sjedećim" gostima, a kako je nekome u kuhinji barem 10 puta doviknuo "još jedne lazanje", zadovoljno smo zaključili da smo odabrali hit.
Još uvijek bez naručene hrane pred sobom, iskoristili smo čekanje da provjerimo ponudu na platformama za naručivanje hrane i primijetili da je skromnija nego u lokalu – i to zato što ne dostavljaju prženu ribu. Bili smo zadovoljni što smo na mjestu koje radije ne dostavlja nego da isporuči jelo koje ne može biti dobro kao da je posluženo odmah.
Konačni sud: Mi bismo još!
Dočekali smo i svoju narudžbu koja je izgledala prilično dobro. Porcije su ogromne, ali nismo se dali obeshrabriti. Bao bunsi s brudetom od kozica (10 eura) prvo su jelo koje smo kušali. Pareno pecivo meko je i odlično drži brudet od cijelih kozica koji je vrlo ukusan, intenzivan taman toliko da ne legne teško na želudac i jako dobro izbalansiranih okusa. Nakon ovog uvoda, jedva smo čekali probati dalje.
Burger s tuna steakom, bilo je jasno nakon prvog zalogaja, vjerojatno je najbolji na koji smo ikada naišli. Svjež, "pošten" komad odreska od tune pečen je u sezamu i poslužen "medium rare", a slalata i umaci dobro su upareni da mu ne kradu niti malo svjetla od reflektora. Burger dolazi uz pommes frittes i vrijedi svih 14 eura, a posebno nas je oduševilo što smo uz njega dobili – vilicu i nož, pa nismo imali umaka po laktovima, što je inače neizbježan dio burger-iskustva.
Za kraj smo ostavili riblje lazanje oko kojih smo – pokazalo se, neopravdano – bili sumnjičavi. Ukratko, riblje lazanje su vrh. Bijela riba u umaku od rajčice s kaparima je sjajna, a lazanje idealno zapečene i obogaćene finim domaćim pestom od bosiljka i svježe ribanim grana padanom. Također stoje 14 eura (što je i najviši iznos na jelovniku) i naš su broj jedan nakon prvog posjeta Fish Houseu.
Toliko su ukusne da ne znamo bismo li sljedeći puta naručili opet njih ili nastavili redom po jelovniku na kojem još ima dosta vrlo zanimljivih jela, kreativnijih ili klasičnijih, poput srdela u panko mrvicama i brudeta od liganja, burgera s oradom ili skušom ili tacosa s tunom. U svakom slučaju u Fish houseu imamo još posla. Izlazimo siti, sretni i uvjereni da je zagrebačkoj gastrosceni ovakvo mjesto odavno trebalo.
Najtraženije krafne u Zagrebu? Okus koji je pomeo konkurenciju na strogom testu
