Galerija 16 16 16 16  Cynic, više i ne toliko novo mjesto u Martićevoj ulici u Zagrebu, otvoreno je je početkom jeseni, nakon što se dugo na njega čekalo s nestrpljenjem. Naime, radi se o suradnji tri poznata gastronomska brenda Lively Roasters, artisanske pekare Kukuriku i Malog bara.

U trendu Tri sloja savršenstva Ove božićne kocke stvorene su za milijunaše, jako su fine i nije ih teško napraviti Kuća za odmor Wild Rose Mir, tišina i pogled za pamćenje: Šarmantna kuća kod Samobora koja će vas osvojiti na prvu U carstvu dingača Tunel koji je promijenio lice Pelješca: "Nema toga tko ne zastane pred ovom ljepotom"

Koncept je nov, zanimljiv, i sudeći po tome što je Cynic svakodnevno pun od ranog jutra do zatvaranja, dobro pogođen. Njegova all-day ponuda raznovrsna je i maštovita, ne pretjerana ni u kojem smislu, ali i - nimalo slučajna.

Svjetsko mjesto u kvartu

Svaka je stavka na meniju pažljivo osmišljena, i hrana, i piće – i njihove kombinacije. Uz primjerice kombuchu „na pipi“, kavu s maslinovim listom ili latte od cikle, specijalne kave i čajeve, smoothieje i koktele s potpisom, pažnju privlači izbor prirodnih vina (domaće snage predstavljaju Tomac, Kosovec, i Šember), ali i popis pjenušaca i piva. Naravno craft pivo, od domaćih je tu samo Garden, a od stranih velikih malih pivovara Brewdog i Pohjala.

Zapravo, jedino industrijsko u Cynicu je - uređenje. Betonski pod, staklena stijena prema ulici, crni čelik i grubo obojani cigleni zid savršeno su izbalansirani svijetloružičastim stropom, namještajem od svijetlog drva, puno biljaka, dobro pogođenom rasvjetom i diskretnom glazbom.

Cynic bi se, s ovakvom ponudom, konceptom, atmosferom, mogao nalaziti u jednom od novih kvartova Osla ili recimo u ušminkanom Bešiktašu u Istanbulu. Čini nam se kao odlično mjesto za odvesti prijatelje koji vas posjećuju izdaleka, dok se s druge strane Cynic sasvim dobro predstavlja kao nepretenciozno kvartovsko mjesto. Dobro, nije ni Martićeva više samo „neki“ kvart, ali to je druga tema.

Mjesto za uživanje

Ponuda hrane podijeljena je u prijepodnevnu, dnevnu i večernju. S popisa doručaka i bruncheva mogu se birati zdjele, tostevi, omleti i američke plalačinke, sve redom u šarenim i kreativnim izvedbama. Večernja je ponuda osmišljena za dijeljenje uz piće pa nudi manje (i jeftinije) porcije kako bi se više toga moglo kušati. Popodnevna ponuda klizi od predjela do konkretnijih obroka, a uz svaku stavku na meniju dolazi prijedlog sparivanja s pićima – alkoholnim i bezalkoholnim.

U svemu, i iz svega u Cynicu progovara želja da bude mjesto za uživanje. U svakom zalogaju, gutljaju i dobu dana. Isti prostor jednako dobro funkcionira za doručak prije posla dok se lagano budite i gledate kako se ulica pred vama puni svijetom, kao mirni kutak za fini ručak, a onda se poslijepodne bez imalo truda prometne mjesto za afterwork ili večernja druženja. Hrana samo prati i naglašava doba dana i atmosferu.

Mi smo u Cynic ušli kasno poslijepodne i odabrali prazan stol uz ulicu na kojem je već stajala rezervacija za nešto kasniji termin. Simpatičan i vrlo uslužan konobar, ali taman toliko da ne bude dosadan ili pretjeran, srdačno nas je pozdravio i ostavio da se snađemo u meniju.

Pristojne porcije i korektne cijene

Za predjelo smo odabrali ciklu pečenu u kavi, s narančom, orasima i koprom, na kremi od hrena. Sjajno sljubljeni okusi i nesvakidašnja kombinacija najavili su da će i ono što stiže biti – maštovito i fino. Sve što je stiglo na stol bilo nam je predstavljeno sažeto, jasno i zanimljivo.

Za glavna smo jela uzeli bezglutenske lazanje sa sušenim rajčicama, lukom, miso pastom, bešamelom i rikulom te jelo koje se s nam poigralo već imenom jer ono „Nije pašticada“. I nije, radi se o gljivi lavlja griva, ali pripremljenoj s finim gustim umakom koji podsjeća na onaj od pašticade i posluženoj s ukiseljenim rotkvicama.

Lavlja griva došla je na divnoj laganoj kremi od pastrnaka, a u oba jela okusi su bili sjajno kombinirani, nježniji su podizali one jače, a nepce se smijalo kad bi ga nakon kremaste senzacije iznenadila neka neočekivano hrskava… ili jednostavno drugačija, poput ukiseljene kruške koja nas je oduševila na lazanjama.

Porcije su pristojno velike i desert smo ovaj put preskočili (kava i kolač ili koktel ne bi bili loš izlazak kada ste u kvartu), iako su zanimljivo zvuči i veganski i bezglutenski cheesecake i tiramisu, baš kao i banana kruh – s ljuskom kave.

S obzirom na kreativnu ponudu, i ne samo složen, nego sjajno osmišljen meni, cijene su i niže nego smo očekivali. Manji tanjuri stoje oko 8 eura, konkretnija jela od 13 do 16, espresso je 2,40, čajevi 3,70, a kokteli od 8 eura naviše.

Cynic pogođenom atmosferom i konceptom otkriva točno što je Zagrebu nedostajalo. Mjesto na kojem se dobro i jede i pije i zabavlja, gdje ste ugošćeni s pažnjom ali bez ikakve uštogljenosti, gdje je jednako udobno pojesti jutarnji croissant „u izlogu“, obaviti kratki sastanak u podne uz ručak ili u najbližem društvu ispratiti dan kušajući koktele.

Ispovijest izjelice: Što mi je nekad bilo nezamislivo pojesti, a danas obožavam! +1