Seosko domaćinstvo Đurina Hiža nalazi se samo 1 km od hotela Minerva starom cestom u smjeru Varaždina. Nalazi se na glavnoj cesti, možete se poput nas poslužiti i konverzacijom s jako zgodnim Varaždinkama (i Topličankama) koje su nam rekle smjer. Jednom kad dođete do Hiže, otkrili ste mir. Na bregu, s pogledom na šumu i nizinu, ugodno drveno zdanje s lijepom malom terasom, i prije nego što ste sjeli i naručili jelo – puni vaše baterije.


Uz domaću rakiju dobrodošlice (preporučamo medicu), slušamo o povijesti, nastanku i imenu koje je restoran dobio, logično – po djedu Đuri. U nastavku restorana je obiteljska kuća iz koje se i sve pokreće. Naime, riječ je o obiteljskom gospodarstvu u kojem mama Božić peče kruh i kuha sve sa žlicom, tata nabavlja divljač i radi vino, a sin Nikola vodi sve poslove, konobari, zabavlja i što god već treba!


Restoran ima 80 sjedećih mjesta i može smjestiti manje i veće grupe, a tada lagano ostavljam olovku jer je uz prve domaće gemište, na red je došla i – plata. Dakle, ogroman komad drveta s domaćim kulenom, jelenjim pršutom i dvije vrste paštete od divljači. Kulen izvrstan, pršut fenomenalan, mahagonijaste duboke boje i meke teksture, a točka na i predjelu je bila – zaseka, dakle, iskonski namaz bogova...

Đurina hiža (Foto: Sandra Vajzović)




Đurina hiža nudi tradicionalne specijalitete sjeverozapadne Hrvatske, hranu spravljenu ispod peke, jela od divljači, mamine štrukle, meso iz banjice, domaće kobasice od divljači, srneće pljeskavice i ćevape, domaću tjestenina, umake od vrganja i lisičarki, salatu s domaćim bučinim uljem... Zadržat ćemo se na ćevapima od srnetine, koji imaju samo jedan problem – moraju se pojesti vrući, jer se inače stvrdnu. Kako smo se čuvali za nastavak, jedan se malo stisnuo, ali ni on nije dočekao kraj večeri...


Osim što smo došli na upoznavanje s lokalnom kuhinjom, Nikola Božić nam je na najbolji način predstavio i suradnju s velikim imenom hrvatske mesne scene – Tihomirom Smoljancem, poznatijim i kao vlasnikom licence Meat the king. On je sa sobom ponio tri baby beefa, svjež, odležan 35 dana, i za kraj onaj koji je odležao na suhom – 50 dana. I usput još par pljeskavica od dry ageing mesa, miješanog svježeg i odležanog, također od junica starosti od 13-17 mjeseci. Dakle, ako ste mislili da ste do sada jeli vrhunsko meso – e pa baš i niste.


Osim što gospodin Smoljanac zna pripremiti i odležati meso – zna ga i odabrati. Pa je sjajni bbq majstor imao relativno lagan zadatak i pune ruke posla. Svježi baby beef s drvenog ugljena (u Đurinoj hiži se 365 dana godišnje peče na ugljenu i to na otvorenom!), otvara apetit, 35-dnevni intrigira čula za koja smo mislili da su nam obamrla, a 50 dana tretirano meso ima okus, citiramo, poput vođenja ljubavi s damom koja je plesala tango.


Za desert smo dobili specijalitet kuće – svinjska rebrica. Dakle, dokle... Ispraćeni s još malo sauvignona i domaće crne kupaže krećemo na laganu jednosatnu vožnju do Zagreba, riješeni da barem jednom mjesečno proslavimo nešto, sasvim svejedno što, i dođemo ponovo u mir brega varaždinskog kraja i totalnu oazu sretnog karnivora. Svaka čast Đurina hižo, rijetko dobro mesno carstvo!


Info:
Đurina Hiža, Varaždinska 70
Varaždinske Toplice
Telefon: 042/668148 ili 098/9562435, utorkom zatvoreno!
Web
Facebook