Leskovac je grad na jugu Srbije od svojih 60.000 stanovnika, poznat po gostoprimljivim ljudima, trubačima, NK Dubočica i, ponajviše – hrani. Ne samo da su majstori po pitanju jela na žlicu, poput leskovačke mućkalice (jer se posuda drma, odnosno mućka lijevo – desno), nego i po onome što je danas tema – jelima s roštilja. Za vrijeme bivše tvorevine od države, samo su dvije ugostiteljske škole izazivale poštovanje i divljenje – Opatija i Leskovac. I dok su s Jadrana izlazili velemajstori mediteranske i mitteleuropske kuhinje, Leskovac je uvijek znao kako s mesom.
Glavni grad Hrvatske danas je prepun naljepnica i reklama za leskovački roštilj. Neki stvarno u kuhinji imaju čovjeka koji je završio jaku školu, neki samo glume naglasak, dok se neki niti ne trude skrivati da je to trenutno in, i da su jednostavno i oni morali to imati. No, za pravi leskovački roštilj, ili kako bi oni to nazvali – skaru, treba ipak puno više. Jedna od bitnih stavki je janjeća maramica koja čuva sokove, a ćevapi se i po 24 sata prerađuju, tretiraju, odmaraju, odležavaju... Koristi se najkvalitetnija crvena paprika, a dolazi i kao začin na stol umjesto papra, a kajmak kao prilog bi trebao biti mekan, mastan, kiselkast... I danas je iskreno - teško naći pravi leskovački roštilj u metropoli.
Prije koju godinu Zagrebu se dogodila Tvornica Pljeskavica Kosta, kućica u Savskoj ulici 127 podno ruine Vjesnikova nebodera. TPK je ubrzo među ljubiteljima roštilja stekla kultni status zahvaljujući timu koji je stajao iza imena, financija i ideja - uostalom TPK koje aludira na tvornicu parnih kotlova je stvarno kopirajterski dragulj. Kvaliteta je ubrzo previše počela puniti restoran, pa su partneri u poslu otvorili još jedan lokal, petstotinjak metara dalje na Cvjetnoj cesti 15, pod imenom TPK – Veliki pogon.
I, kako to obično biva, došlo je do razmirica među glavnim igračima, pa danas imamo upravo sjajnu situaciju za obožavatelje roštilja, mesa, i svega dobrog što prepustimo na tretman iznad vrelog ugljena.
Leskovačka receptura, vešalice, uštipci, pljeskavice i sva klasika očekuju vas i u Malom i u Velikom pogonu. I dalje se radi po provjerenoj recepturi, a Veliki pogon uskoro kreće u smjeru butik roštiljnice. Tamo smo naime probali rebarca, ramstek i kobasice koje dolaze iz riječke mesnice Čučković, a to je samo vrh mesnog brijega koji spremaju za novu školsku godinu. Ugodno i kulturno osoblje, sjajan izbor glazbe, i neodoljiv miris roštilja sigurno će vas natjerati da se brzo vratite, a svakako bi trebalo izdvojiti ćevape koji od presitne leskovačke teksture konačno streme prema zagrebačkoj, ipak krupnijoj. Posebnu pozornost obratite na specijalni – slovenski kajmak!
Mali pogon, odnosno kućica u travi, i dalje će se držati tradicije, od sočne i neponovljive gurmanske pljeskavice, preko ubojito sočnog punjenog batka, do klasične šopske i urnebesa...
Nadamo se da će se ljudi koji su napravili prepoznatljiv brend za sve hedoniste zakopati ratne sjekire, i dalje surađivati na dobrobit svih nas, a do tada – izazivamo vas sve da isprobate omiljene leskovačke specijalitete u oba lokala. Barem jednom mjesečno!
