Hrvatska je izuzetno popularna destinacija među Izraelcima, a dvije zaljubljenice u Lijepu Našu, Iffat i Ayelet, nakon više posjeta zemlji odlučile su se ovdje i preseliti. Prije sedam mjeseci krenule su u otvaranje prvog izraleskog restorana u Zagrebu, štoviše, prvog na području čitave Hrvatske, a za Punkufer Iffat je ispričala što sve tamo možete probati.
Restoran "Kako da ne?" specijalizirao se u pravljenju humusa i slanutka na razne načine, a ovdje je humus kao nigdje drugdje, jer tahini koji koriste stiže izravno iz Izraela.
U svojoj ponudi ističu shakshuku, jelo koje se sastoji od paradajz sosa, luka i papričica u kojem se peku dva jaja na oko, a uz to poslužuju humus, masline i lepinju. Iako bi u izraelskoj verziji tradicionalno išlo pecivo imena pita, najsličnije tome kod nas je lepinja. "Možda ćemo ubuduće nabaviti stroj, pa ćemo ga sami raditi", kazala je Iffat.
Sambusak je tijesto punjeno humusom i gljivama i pečeno u ulju, a uz njega se poslužuje salata i jogurt. Humus dolazi u varijacijama s gljivama, humus sabih se poslužuje s kuhanim jajima i slanutkom, a falafel, zahvaljujući začinima poput peršina i korijandera, je neuobičajeno zelenkast.
Na meniju je i neizostavan kuskus s povrćem ili mesom, a ima i tipičnih zapadnjačkih stvari poput pomfrita, tosta ili odrezaka.
Ovdje se možete i zasladiti palačinkama s nutelom ili oreo keksima, a specijalitet je shalab, pudingasto piće od vrhnja i mlijeka kojemu je poseban začin ružina voda, Shalab se poslužuje s cimetom, orahom i kokosom.
"Sve radimo svježe, namirnice kupujemo svakodnevno na Dolcu, humus radimo svaki dan, a iz Izraela, osim tahinija, donesemo kavu i košer vino te ambu, specijalni začin, kao sos od manga i currija. Ovdje nema ničeg sličnog", objašnjava Iffat.
Ona i Ayelet žele da se njihovi gosti osjećaju ugodno, pa poručuju da ovdje mogu doći i samo popiti piće. "U Izraelu je normalno da u restoran možete ući i samo popiti nešto, možete uz to naručiti nešto za grickanje ili kompletan obrok. Zato smo na meni stavili i pomfrit i kečap, grickalice i slično, pa ako netko želi uz piće nešto malo prigristi, može", kaže Iffat.
Poseban ugođaj daje izraelska glazba u pozadini, no uz nju puštaju i hrvatsku, koja im se jako sviđa. Doris Dragović osobito je popularna u Izraelu, pa tako jedan zid restorana krasi njen portret, kojega je naslikala sama Ayelet. "Naravno da smo guglale riječi pa znamo o čemu pjeva. A volimo jako i Olivera, ima prekrasne pjesme. Našu glazbu slušamo jer nam fali jezik", kaže Iffat dodajući kako joj je u Zagrebu jako lijepo, ali ima jedna stvar na koju se ne može naviknuti: vrijeme. U Izraelu je klima ipak blaža i temperature nikad ne idu u minus. Ali, ljudi su nervozniji, a ovdje, smatra, puno su ležerniji i prijateljski nastrojeni.
