7. Naša su tijela dizajnirana za meso
Zahvaljujući čudima evolucije, ljudi mogu preživjeti bez mesa. No, to ne znači da smo prirodni vegetarijanci. Daleko od toga: 2003. znanstvenici su utvrdili da su naši preci jeli meso prije 2,5 milijuna godina. Drugim riječima, sočan roštilj nije ikona moderne dekadencije; to je dio naše tradicionalne prehrane. Osim toga naša tijela nemaju većinu „opreme“ biljojeda poput četiri želuca, niti smo sposobni razbiti celulozu, a i zubi su nam očito dizajnirani za obradu mesa.
Meat!
6. I drugi primati jedu meso
Jedan argument koji vegetarijanci često koriste, jest da su ljudi jedini primati koji se jedu meso. Ergo, to mora biti neprirodno. Ali pogađate! To nije istina. 1960., Jane Goodall je promatrala kako čimpanze love i jedu druge životinje u divljini. U godinama nakon toga pokazalo se da neke zajednice čimpanza zajednice pojedu tonu mesa godišnje. Dakle, da ponovimo: naši evolucijski rođaci obožavaju dobar odrezak.
Meat
5. Šteta za okoliš
Kada ovo pročitate ispada da jedenjem mesa ubijamo Zemlju više nego kad navalimo na tofu. Hmmm.... možda ipak ne ako organski uzgojene životinje usporedimo s industrijski proizvedenim tofuom. Za tofu su potrebne veće površine zemlje, za tretiranje i berbu soje treba više fosilnih goriva, a konačni proizvod često mora biti isporučen na velike udaljenosti. Jednostavno rečeno, tofuburger koji ste prisiljeni jesti pokušavajući sačuvati budućnost našeg Planeta, zapravo više uništava atmosferu nego ukusna komadina mesa koju proždire onaj samodopadni gad za drugim stolom...
Mixed kebab (Adana and shish meat)
4. Smanjuje agresivnost
Postoje određene psihičke osobine među ljudima koje su toliko očite da ne zahtijevaju nikakvo istraživanje kao potvrdu, poput one da su mesojedi agresivniji od vegetarijanaca. Skupina znanstvenika odlučila je pobliže proučiti vezu između mesa i agresivnog ponašanja i evo što kažu: razmišljanje o odresku zapravo smanuje agresiju kod ljudi. I dok je nama vjerojatnije da je lik koji jede krvavi odrezak ekstremno agresivan u odnosu na onog koji živi od soje i leće, istina bi mogla biti upravo suprotna.

3. Nitko ne želi istrijebiti ni uništiti životinjsko carstvo
Naravno, jedan od 'velikih' argumenata protiv mesa je okrutnost ubijanja životinja. Vidite hrpu kokoši u kavezu koje se hrane dok se dovoljno ne udebljaju i onda 'cap'! Čak i ako im omogućite najbolje moguće životne uvjete, svrha im ostaje ista – biti nečija večera. Ako gledamo tako – razumijemo zašto neki odbijaju i samu pomisao pojesti nešto mesnato. Možemo li to promijeniti? Zahvaljujući nizozemskom znanstveniku Willemu van Eelenu, sada smo u fazi u kojoj možemo uzgajati hamburgere u laboratoriju. Ok. Usporite i pročitajte opet: možemo uzgojiti bilo koji komad krave, recimo, bez da ikada imamo pravu živu kravu.
Trenutno je tehnologija preskupa za masovnu proizvodnju – jer je prvi laboratorijski uzgojeni hamburger koštao 300.000 $ a okusom je bio... dobar!? Ali za desetljeće-dva sigurno ćemo živjeti u svijetu gdje će se odresci, kobasice, slanina, pa čak i teleći kotleti proizvoditi bez da se ubije i jedna životinja. Divno, zar ne!
Meat Loaf
2. Spas Planeta
Kada danas krenete u šetnju prirodom, okoliš koji vidite nema veze s onim kako je priroda stoljećima prije izgledala. Šume su ogoljene i nastale su ogromne, uglavnom travnate površine. A koji je najštedljiviji način za održavanje takvih površina? Ispaša stoke. I slavni britanski 'eko ratnik' Simon Fairlie tvrdio je da je uzgoj stoke neophodan za povećanje biološke raznolikosti i stvaranje istinskog - održivog svijeta. A što ćemo u konačnici učiniti sa svom tom stokom? Pa pojesti je!
Can't Beat Smoked Meat
1. Meso je preukusno
OK – priznajemo, nije baš neki argument. No, budimo realni: u tom velikom „ratu“ između vegetarijanaca i mesojeda sve se svodi na vrlo jednostavnu činjenicu. Na stranu čitav niz proteina koje navodimo braneći naše stavove, većini je mesojeda glavni razlog okus. Svrstava li nas to u bezosjećajne, nemoralne ljude? Pa, možda. Ali živimo u svijetu u kojem je minsko polje etično, svaki dan kupujemo proizvode proizvedene u multinacionalnim kompanijama koje posjeduju sweatshop radionice, nosimo odjeću koju su izradili robovi u zemljama trećeg svijeta... Ako je dobar odrezak ono što mi treba da zaboravimo u kakvom svijetu živimo - neka bude tako. Dobar tek!

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju