Kao i prošle godine, uredništvo portala punkufer.hr, u sastavu Ribafish, uputilo se zorom prema Kostreni, svjesno da će se opet morati dokazivati pred probranom ekipom od stotinjak gastro hedonista iz Rijeke i okolice.
I svjesno da će i svaki pokušaj otpora degustiranju Lovranskih bambusa (deci bijelog vina, deci Cockte) – biti potpuno besmislen. Uzimamo bonove za kušanje dvaju različitih jela (Tripe 1 i Tripe 2) istog kuhara, i uz prva piće krećemo iznajmljenim katamaranom s prozirnim dnom na dva sata dug put do predivnog, netaknutog Cresa, pazeći da se ne sudarimo s natjecateljima regate Fiumanka. Uz nezaobilazno pićence i ćakulu o kvaliteti tripica s predsjednikom udruge, naravno...
Većina ekipe je na brodu, neki pak navigaju, neki su dežurni pa će doći do Cresa kasnije. Uglavnom, esencija ove druge najveće riječke udruge (ispred njih su samo umirovljenici), potpuno je spremna za novo kuhanje, koje ovog puta nije natjecateljskog, nego relaksirajućeg karaktera. Uskoro se iskrcavamo, nesretnici zaduženi za rezanje kapule i tripa se bacaju na posao, ostali u more i razgledavanje ljepota netaknutog otoka. Kuhar Grizli preuzima stvar pod svoju kontrolu, i preostaje nam samo slatko iščekivanje...
Sendviči spšavaju život jer Lovranski su opaki, a sunce još i jače. Njuškam između dva lonca i lovim konce. Gomila luka se muči do iznemoglosti i podlijeva - konjakom.
U jednom trenutku kad sam se išao baciti u more, i vratio se na poprište, unutra je već bilo pancete, vode i još par tajnih sastojaka, pa ću se i dalje morati držati svog klasičnog recepta.
Onda su ubačene tripe, začini, rajčica, i u jedan lonac – krumpiri. Mješačima sam osobno podigao spomenik, a miris toplog obroka prikovao nas je uz stolove, dok predsjednik Tripera, šjor Jerko Crnković Jere, nije preuzeo mikrofon od neumornog gitarista zaduženog za atmosferu i najavio događaj. Desetak sam se puta do sada družio s ovim ljudima, uvijek bi se popilo, pojelo, nasmijalo i nikad nije bilo problema, premda su oni pretežno Armada, a ja Purger. Jer nam je namjera ista – proveseliti se, jesti ono što obožavamo i uživati u danu.
Jerko i kolege iz udruge sami idu po selima u potrazi za svježim filekima, peru ih u moru i iskuhavaju dan prije Triperijade. I tako već gotovo deset godina - izvještaj s jubilarne skupštine ćete čitati uskoro. Jerko je pohvalio kuhara, zahvalio ekipi što je došla u tolikom broju i proglasio trenutak kad se može početi jesti. Bog ga blagoslovio, bilo je prošlo točno pet sati otkako smo stupili na otok, još deset minuta i skočio bih obučen u kazan!
Što reći, koju poruku poslati, tripice obožavam, a kad su ovako temeljito pripremljene, i kad je svaki komad doslovno obavijen ukusnim saftom, teško je otići a da ne pojedeš bar dva tanjura. Od svakog.
Porcija fileka bez krumpira, začinjenija i ljuća, nekako je bila moj osobni pobjednik, ali ponavljam, nije bilo natjecateljskog karaktera, nego je samo glavni kuhar isprobavao različite recepte za naredne dvoboje. Prvi sljedeći već u kolovozu, tako da nije kasno da se makar dospino učlanite u Tripere. Jer znamo da vam sada cure sline i luđački tražite neku zagrebačku zalogajnicu koja kvalitetno priprema ovaj specijalitet. Imate neki dobar savjet? Mi imamo – Triperi!
