Galerija
Najšumovitiji jadranski otok, prekriven gustim borovima i crnikom, djeluje kao mjesto na kojem vrijeme prolazi sporije nego drugdje. Na njegovu zapadnom dijelu nalazi se i najstariji morski nacionalni park u Hrvatskoj, ali i cijelom Sredozemlju – poznat po Velikom i Malom jezeru, slanim jezerima koja su postala jedan od zaštitnih znakova otoka. Osim toga, Mljet je oduvijek bio povezan s pričama i legendama. Vjeruje se da je upravo ovdje nakon brodoloma utočište pronašao Odisej te sedam godina proveo u špilji nimfe Kalipso. Otok se spominje i u pričama o apostolu Pavlu, a neki vjeruju da čak i maltezer svoje podrijetlo vuče upravo s Mljeta.
No osim prirode i legendi, Mljet privlači i posebnom atmosferom malih mjesta. Barke vezane uz rivu, miris borova i soli te konobe u kojima se jede polako i dugo sjedi za stolom duša su otoka. Život je snažno povezan s morem, ribarstvom i jednostavnom mediteranskom kuhinjom koja počiva na svježim lokalnim namirnicama. Stoga je i dobar način za upoznavanje ovog kraja upravo kroz čaše i tanjure u domaćim konobama. A tom se filozofijom poveo ekolog i fotograf Romeo Ibrišević, koji je dane na otoku iskoristio za istraživanje lokalnih okusa. Odsjeo je u Polačama, u apartmanu Julija kod Pere Matana Đivkova, u prvoj kući na ulazu u mjesto, koja zato nosi broj 1. A kako sam kaže, jedna stvar na Mljetu vrijedi zlata – parking, koji je ondje imao na raspolaganju.
Kod Pere
Iz apartmana se pruža pogled na palaču u Polačama, a odmah pokraj nalazi se i slikovita konoba. Prostor je prepun uspomena i detalja koji pričaju priče o životu na Mljetu. Pere je nekoć bio predsjednik lovačkog društva Mljet, no najponosniji je na trofej koji su mu poklonili prijatelji – obične papuče. Razlog? Bio je predsjednik koji nikada nije išao u lov.
Kod Pere se ne dolazi samo zbog hrane nego i zbog atmosfere. Kad se skupi društvo i krene pjesma, večeri se lako produže do kasno u noć. Romeo kaže da je ondje pjevao i od veselja i od crnjaka, a posebno ga je oduševio Pere kao domaćin jer je čovjek koji kuha, priprema roštilj i goste dočekuje kao prijatelje. A grah koji je ondje pojeo, tvrdi, bio je bolji čak i od onoga koji je jeo u Bosni. Je li to istina, najbolje je da provjerite sami, a do tada zavirite u galeriju fotografija s početka teksta koja vrijedi tisuću riječi.
Moj prvi Camino: Najveće greške koje hodočasnici rade na putu - i savjeti kako ih izbjeći
