Hrvatima nema do somuna i ćevapa, ali posljednjih se godina sve češće primaju štapića, što pokazuje i broj azijskih restorana koji se neumorno otvaraju i u Zagrebu i na obali. Jedan od njih je i Matsu, čija se prva karika u lancu pojavila u Zaprešiću prošle godine, a potom i nedaleko od Črnomerca. Pronaći ćete ga malo zavučenog, u Domobranskoj ulici, na Svetom Duhu - vrata do vrata s Gyotakuom, još jednim azijskim lancem koji je niknuo poput shiitaka poslije kiše – mjesta koje se specijaliziralo za sushi.
No vratimo se u Matsu, koji je kada smo došli bio praktički prazan, izuzev jednog stola za kojim je sjedila vesela grupica stranaca. Pitali su nas imamo li rezervaciju, a nešto kasnije vidjeli smo da je bez obzira na radni tjedan mudro najaviti se jer se Matsu napunio prije nego što je glavno jelo stiglo za stol. Kako pišu na svojim društvenim mrežama, filozofija Matsua temelji se na prijateljskim cijenama, ugodnoj atmosferi, azijskoj fuziji ukusne hrane i vrhunske usluge.
A usluga doista ima osjećaj za feeling kada treba učiniti da se gost osjeća dobrodošlim. Iako se jelovnik ne lista poput telefonskog imena, potrošili smo nešto vremena na razmišljanje o tome što ćemo odabrati, a zatim i čavrljajući s konobaricom koja je preporučila specijalitet kuće. Nenametljivi, a opet pri ruci, konobari koji imaju žicu za ljude i znanje o hrani i vinu s jelovnika itekako doprinose spomenutoj ugodnoj atmosferi – a Matsu je pametno odabrao. Osim toga, čak i ako ne govorite "kulinarski azijski", na jelovniku ćete se lako snaći bez guglanja jer su nazivi jela pitko objašnjeni.
Čitajući recenzije gostiju i s obzirom na visoku ocjenu na Googleu, Matsu se u globalu sviđa ljudima, ali kvaliteta hrane ipak im varira od "sjedi pet" do "može to i bolje". Krenimo s pohvalama: specijalitet je kuće teriyaki losos, koji bi se mogao svidjeti i onima koji inače igraju na mesna jela. Pun umamija, taman pečen, sočan komad koji se lijepo odvaja na dodir vilice najprije se marinira u miso pasti pa glazira teriyaki umakom. Uz bok je lososu i povrće iz woka s predivno hrskavom brokulom, a kako bi se razigrala cijela kombinacija, u tanjuru ćete naći i wakame, mirisnu basmati rižu, kao i tostirani sezam. Jelo za peticu dokaz je i da treba češće razgovarati s konobarima o specijalitetima kuće. Teriyaki losos platit ćete 13 eura, ili u "starom novcu" manje od sto kuna, što je izvrsna vrijednost za novac, ako gledate na veličinu porcije, nećete ostati gladni.
Pogotovo ako odlučite isprobati ostale stvarčice s menija, poput bao bunsa, azijskih "sendviča" od mekog tijesta koji u Matsu dolaze u dvjema varijantama: sa sporo pečenom svinjetinom ili s hrskavom piletinom (8,5 i 7 eura). Vege rolice, one s patkom ili kombinacijom kozica i piletine, platit ćete od 6 do sedam eura, a odlučiti se možete i za gyoze (japanske raviole) – pet komada stajat će vas oko 6 eura. Kad je riječ o sushiju, opcije su razne, a na meniju ćete vidjeti klasike s tunom i lososom, bez previše filozofiranja. Uz račun ćete dobiti i upitnik o tome kako ste zadovoljni čitavim iskustvom, a na odlasku ga možete ubaciti u sandučić, pa - ne budi lijen.
Naše primjedbe išle su na račun bao bunsa, peciva koja se kuhaju na pari i trebala bi po definiciji biti mekana kao duša. Naša su bila poprilično bezdušna, izuzev slasnog punjenja (crunchy piletina, wok povrće, sriracha mayo, mladi luk, tostirani sezam). Hrskava piletina u kombinaciji s al dente pecivom nikako nije dobra kombinacija jer žvakanje postaje gnjavaža, a još kad se sruše snovi o tom flafastom, mekom, predivnom, okruglom predmetu želje… Zbilja volimo bao bunse, a nadamo se da će Matsu svoje poslati na popravni. Izvan konteksta hrskava piletina bila je super, baš kao i omjeri i okusi ostalih, živih i veselih sastojaka.
Ako ste ludi za gyozama, one u Matsuu mogle bi vam biti korektne, ali ništa više od toga. Nismo se naježili. Pomalo bezličan nadjev u tijestu koje ne izaziva ovacije može proći, no poželjeli bismo dobrodošlicu dodatnom kicku okusa i aroma, ne oslanjajući se isključivo na zdjelicu sojina umaka.
Gosti Matsua hvale i njihove koktele i mochije, koje smo ostavili za neki drugi put. Iščitavajući sastojke koje ćete pronaći u čašama sa šarenim pićima na bazi džina, prosecca, ruma i votke naći ćete limunsku travu, liči, ružu, marakuju i mango – zvuči dobro! Japanski ljepljivi kolačić (mochi) od kokosa, pistacija ili manga platit ćete 5,20 eura, a među ostalim su desertima i yuzu s kremastim tofuom, kao i puding od riže te tajvanska čokoladna castella, flafasti biskvit koji su u Matsuu spojili sa sladoledom od kokosa i matchom.
Došli smo, probali i oduševili se: Najzabavniji, a možda i najukusniji sladoled koji možete pojesti u Zagrebu
