Galerija
Lampion je mjesto gdje se osjeća tradicija u svakom detalju. Hrana je autentična, pripremljena s ljubavlju. Pečeno odojak je bio savršen! Odličan izbor vina i topla atmosfera čine svaki posjet posebnim.
Lampion je pravi dragulj! Hrana je izvanredna, a atmosfera topla i gostoljubiva. Janjetina ispod peke je najbolja koju sam ikad probao. Osjećaj kao da jedete kod bake doma. Svaka preporuka!
Čitam dojmove sa stranice Lampiona, zagrebačkog restorana u dvorištu NK Kustošije i razmišljam kako neka mjesta bude nježne osjećaje i uspomene. Koliko ljubavi i nostalgije! Zamišljam sve one trenutke koji su se upisali u albume obiteljskih uspomena: od prvih utakmica s klincima, druženja, proslava krizmi i rođendana. Koliko se usta razvuče u osmijeh od pomisli na neka dobra stara vremena, poput Lampiona, koji je mnogima portal u neku radosnu, ljepšu prošlost. Ispitujem kolegicu je li bila Kod Debelog pa kaže da je tamo pojela svoj prvi tatarski i sjajnu zagorsku juhu.
Siva i studena subota pokazala se idealnom za traženje tračka svjetlosti u Lampionu. Odlučite li krenuti našim stopama, obavezno rezervirajte stol. Pun parking i muving pred šarenim muralom na ulazu nagovijestili su šušur, a unutra – spektakl zveckanja posuđa, žamora, uplakanih beba, užurbanih konobara s rukama punim ovala i čašica s likerima i rakijama, benda koji se utaborio među stolovima kraj ulaza i podsjeća da se samo jednom ljubi, a sve je ostalo varka.
Čekali smo neko vrijeme da konobar dođe do nas, ali nije nam se žurilo. Minute smo kratili slušanjem glazbe i razgledavanjem starih predmeta na zidovima, kao i stolnjaka na kojima crvenim koncem stoje izvezene poruke, poput: Bez tebe mi nema sreće. Konobar je došao bez jelovnika, jer je to tradicija u Lampionu pa nas izvijestio o jelima dana. Kod Debelog nema mjesta sramežljivosti – ako vas zanima koliko košta koje jelo, to treba i pitati. Niste sve upamtili, treba vam ponoviti? Pitajte bez ženiranja. A ne želite li litru vode u boci nego deci-dva česmovače ili bokal, i o tome treba pregovarati. Samo opušteno. Jer upravo je to čar Lampiona, da se prepustite situaciji i uživate u obiteljskom ugođaju.
Mi smo ipak zamolili jelovnik da se bolje upoznamo s ponudom – i dobro da jesmo, jer smo na stranicama otkrili da imamo deset posto popusta na gotovinu, i da bez obzira na pristupačni interijer hrana nije bagatela. Tako ćete sarmu platiti 12 eura, tatarski je 26 eura, zagrebački košta 18 eura, a pečenja s prilogom stoje oko 20 eura.
Za predjelo je stigla juha, prava goveđa, domaća, puna okusa s rezancima koji teleportiraju u bezbrižno djetinjstvo. Ratatouille trenutak (onaj iz istoimenog crtića kada strogi kritičar restorana stigne u restoran i oduševi se okusima koji ga podsjete na majčinu kuhinju) prekinulo je na tren glavno jelo: teletina ispod peke, raca s mlincima i salata. Konobar se ispričao što je kuhinja malo požurila i naslagao svu tu divotu ispred nas, na rub malenog stola, da stane kraj velike zdjele za juhu i dubokih tanjura. Nastavili smo guštati u juhi i primijetili kako su tanjuri s mesom dovoljno topli pa se hrana vjerojatno neće ohladiti dok pojedemo predjelo.
I nije! Peka s krumpirima punima okusa je pobijedila patku, ali mlinci, dobro skuhani i velikodušno namašćeni će se svidjeti onima koji ih ne vole žvakati. Nenametljivi domaćini su nas pustili da guštamo u miru i nisu navraćali sve do kraja ručka, kada smo im signalizirali da bismo platili. Kako su porcije goleme, ionako nije bilo mjesta za desert, a vode smo imali i više nego što nam je trebalo. Osim zbog juhe, vratili bismo se radi domaćeg kruha – mekan, a elastičan, s finim rupicama i lagano hrskavom koricom, kruh u Lampionu je spektakl. Nisu nas pitali želimo li ga, ali smo ga objeručke prihvatili, platili 1,20 po osobi – i to bismo ponovili.
Bez puno posuđa i kompliciranja: 7 toplih i finih jela na žlicu za svaki dan ovoga tjedna
