Znate li narezati luk poput chefa? A razvući tijesto za štrukle preko cijelog stola? Kako stojite s pečenjem teletine u pećnici? Sviđa li vam se pomisao na to da se nakon cijelog dana upijanja novih znanja, učenja kulinarskih "caka" od vrhunskih chefova (ali i plakanja – kako zbog sjeckanja luka, tako i njihovih urnebesnih fora), nagradite saunom i masažom?
Bez obzira na to kako biste odgovorili na ponuđena pitanja, nakon radionica koje organizira Bluesun hotel Kaj, kući svi odlaze vještiji, pametniji, opušteniji i bogatiji za novo iskustvo.
Na manje od sat vremena od Zagreba, u Mariji Bistrici, odnosno modernoj kuhinji restorana Academia, proveli smo dan u gostima kod profesionalaca kako bismo naučili (bolje) kuhati. Incentive akademija, prva te vrste u Hrvatskoj namijenjena je hedonistima koji vole pobjeći iz grada kako bi dobro jeli, pili, opustili se i pritom naučili pregršt novih stvari u ugodnoj atmosferi.
Učiti mogu kuhari početnici, chefovi, blogeri, domaćice, penzioneri, pa čak i novinari - kao i svi oni koji žele zadiviti svekrve i punice. Programi se prilagođavaju polaznicima, no bez obzira na stupanj težine, na svakom koraku mogu se naći korisni trikovi i savjeti koji pojednostavljuju uveseljavanje sebe i drugih hranom.
Najbolje je od svega što ćete zagristi u pravu atmosferu kakva vlada u restoranskim kuhinjama, daleko od očiju gostiju. Grupe su male kako bi svi mogli doći na red i naučiti određenu vještinu, bilo da se radi o karate potezima rukom kojima se odvajaju debeljuškaste štrukle za slaganje u lim ili kirurški preciznom čupkanju mikrozelenja i slaganje u kompoziciju s krvavicama na zagorskom sendviču.
Čak i ako su vam dosadašnji dometi kulinarskih vještina bila jaja za doručak ili Uskrs te precizno rezuckanje raznih instant-vrećica, Tomislav Kožić pobrinut će se da iz Marije Bistrice odete spremni za udaju, odnosno ženidbu, i to s pokojom suzom koju ćete nakon svega pustiti za zagorske brege. Duši od čovjeka i ljudini od kuhara uz bok stoje ništa manje ambiciozni Kristijan Jurić i Josip Bival. Spretni trio najprije nas je upoznao s konceptom radionice, a zatim i s lokalnim namirnicama koje na stolove Bluesunovih hotela stižu s ekofarme u Malom Grđevcu kraj Bjelovara, gdje proizvode junetinu isključivo za svoje potrebe, ili s malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Dobili smo rukavice, pregače i naputke kako napraviti teleću koljenicu i bacili se na posao. Bez obzira na oštre noževe, prilikom kuhanja nije ozlijeđen niti jedan polaznik.
Meso se čistilo od žilica i opni, masiralo mješavinom začinskog bilja i zalijevalo vinom. Dok se teletina odmarala, dohvatili smo se krumpira koji smo "tournirali", odnosno isprobali francuski trik s nožem za savršeno pečen krumpir.
Narodnom predajom do Zagorja, francuski je trik potekao od slavnog chefa Jacquesa Pépina, koji je tvrdio da savršeni krumpir treba rezati tako da izgleda poput bačvice sa sedam strana. Osim krumpira, "okreću" se i mrkve, korabe, kao i drugo povrće prema preferencijama, a razlog nije samo estetski. Tom se tehnikom dobiva povrće jednake veličine koje će ravnomjerno omekšati, a osim toga lakše ga je sotirati ili okretati u tavi. Iako tehnika može varirati od kuhara do kuhara, ovisno o broju stanica i reže li se vrh ili ne, najvažnije je dobiti lijepo zaobljene krumpire. Kristijan Jurić baš nam je lijepo prezentirao vještinu koju smo žedno upijali.
Akademija užitka nadomak Zagreba: "Diploma" koju će poželjeti pravi hedonisti
Doznali smo i da je jedan od trikova za savršeni šmek mesa i krumpira dodatak gvirca, odnosno medovine, pića sjeverozapadne Hrvatske koje naraštajima vraća osmijeh na lice. Osim gvirca, potrebno je i nešto strpljenja kako bi se meso topilo u ustima. Zato smo ga pospremili u pećnicu na 140 Celzijevih stupnjeva i oprostili se na četiri sata kako bismo se bavili čarobnjaštvom. Barem nam je to tako u danom trenutku izgledalo.
Ono što je izgledalo poput bijele magije zapravo je bio trik vještog Josipa Bivala, koji je za svoj izum odnio zagorskog kulinarskog Oscara, odnosno kipić Ch(t)efa, zagorskog chefa. Naš Štef za taj dan bacio se na paljenje dimilice, uređaja iz kulinarske budućnosti koji ima ventilator i prostor predviđen za paljenje gorućih predmeta – u ovom slučaju trešnjina drveta. Dok ga je Josip palio, napeto smo iščekivali što će se dogoditi, a potom i sami bacili na dimljenje sira za štrukle. Od silnog dima uskoro smo jedni druge jedva vidjeli, a neki su i zapjevali prigodni hit Josipe Lisac.
Od "magle" smo potom pobjegli kod vješte slastičarke Antonije na brzi tečaj razvlačenja tijesta: na štruklama se junaci poznaju!
Nakon početničke zavisti, divljenja i nevjerice zbog lakoće kojom Antonija razvlači tijesto prozirno poput najtanjeg papira naćulili smo uši i pokušali zapamtiti omjere: kila glatkog brašna, 250 g oštrog brašna, deci ulja, pola litre vode i žlica soli. Ide i 5 cijelih jaja, kila sira, a vrhnja odokativno. Količina vrhnja ovisi od tome koliko je suh sir. Štrukle se boje miksera, samo "klofanje" tijesta dolazi u obzir. I nadjev mora biti "van struje".
Nikakav mikser, najbolje ga je miješati žlicom, i to tako da ostane pokoja grudica. Nježan treba biti i kad se štrukle zamotaju pa dlanovima lagano stišće tijesto, koje će se potom rezati tanjurićem. Tako su oduvijek radile bake i prabake, samo što one nisu ni pomišljale na ulje pored sve te svinjske masti zbog koje se štrukle lijepo napuhnu. Nakon što su se ispekle, ponovili smo tretman s dimljenjem kako bi dobile karakteristični šmek.
Tog su se dana na zagorskim bregima u kuhinji hotela Kaj mijesile i pogače od čvaraka, pekle su se krvavice i rezao se kupus za sendvič. Dekoriralo se naveliko, kod nekih više, a kod nekih manje uspješno. Tanjuri su na kraju izgledali kao remek-djela, neka doduše kao nakon kakvog tsunamija, a druga opako blizu kuharskog nivoa. Nećemo nikoga imenovati, samo ćemo se složiti da smo sve jako dobro skuhali.
Prljavi i sretni bacili smo se na degustiranje štrukli koje su ispale savršeno zahvaljujući Antoniji i Josipu (kuharima), kao i Dragecu (ribanom dimljenom siru). Uz zveckanje vilica i noževa, smijeh i nova prijateljstva, zaključili smo kako ovakvih dana treba biti više. Obećali smo sebi i chefovima da ćemo kuhati češće i ponosni na sve nove trikove pozdravili se s Marijom Bistricom do neke druge prilike. Tko se želi prijaviti na kulinarsku radionicu, bilo da je želi darovati sebi ili drugima, detalje i datume, kao i stupanj težine može dogovoriti s Bluesunom i krenuti u avanturu.
