Svjetski trend stavljanja ananasa na pizzu upoznali smo najprije putem televizije i američkih serija, a nešto kasnije su se varijacije na temu sramežljivo pojavile i kod nas. Iako postoje pizzerije u kojima se može kušati takav egzotični uradak, kulen, pršut i dobra stara šunka ipak imaju pravo prednosti nad egzotičnim voćem.
Strogim Talijanima, pogotovo onima iz Napulja, havajska pizza je svetogrđe. No ne radi se o još jednoj američkoj izmišljotini: pizza s kriškama ananasa rodila se u Kanadi kada ju je 1962. godine složio grčki imigrant Sam Panopoulos u ontarijskom restoranu.
Tada je njegova pizza (blago rečeno) izazvala čuđenje jer su klasični nadjevi uključivali kobasice, slaninu i gljive. No nekima se itekako svidjela slatko - slana i osvježavajuća kombinacija šunke i ananasa. Razlog tome, nagađaju povjesničari gastronomije je fascijancija havajskom kulturom, a konzervirani ananas u to je vrijeme bio popularan Havajska pizza se iz Kanade proširila u Ameriku i s vremenom ju je upoznao cijeli svijet.
Većini se nije svidjela, uključujući i islandskog predsjednika Gudnija Thorlaciusa Johannessona, koji je čak izazvao i blagi međunarodni incident kada se jednom prilikom našalio da bi takvu pizzu trebalo zabraniti. Kanadski premijer Justin Trudeau strastveno je obranio takvu „klevetu“ iz domoljubnih razloga.
„Kombinacija ananasa i umaka od rajčice je previše rizična. Dvostruka kiselost koja ne čini dobro okusu, a niti probavi, kao i šećer kojim obiluje ananas iz konzerve razlog su zbog kojih havajska pizza nije omiljena“, napomenuo je napuljski pizzaiolo Franco Pepe koji ne bježi od ananasa, ali koristi svježe voće i pršut kao nadjev za pizzu. U svakom slučaju, voljeli je ili mrzili, čini se da pizza s ananasom još uvijek nije zaboravljena.
Kod Mame na ručku: Zagrebačka pizzerija u kojoj se peku fine Romane
