Budimo iskreni, šetnje centrom Zagreba u posljednje vrijeme više rastuže nego razvesele prolaznika. Protekle dvije godine ostavile su traga na fasadama i ulicama koje sada stoje usamljeno u nekom drugom vremenu – moglo bi se reći, kao i mnogi od nas.
No, u zagrebačkim haustorima i uličicama mogu se pronaći očuvane oaze u kojima odjekuje žamor za stolovima i glazba u dvorištu, kao u dobra „stara“ vremena.
Željni normalnog života, druženja i izlazaka, prisjetili smo se poznatog restorančića u samom centru grada zvanog Bistro Fotić. Tu, u Gajevu ulicu, redovito smo zalazili (često i uz obaveznu rezervaciju) na ručke i večere uz čašu vina pod lampicama unutarnjeg dvorišta. Nostalgični i pobuđeni toplijim danima, odlučili smo svratiti i izvidjeti da li je još uvijek „onaj stari“.
Kad se spoje ljubav prema hrani, fotografiji i antikvitetima
Poznata terasa i izlog kroz koji dopire topla prigušena rasvjeta ulijevaju nadu, a žamor koji čujemo potvrđuje: još uvijek se radi, jede, pije i druži!
Nasmiješena i ljubazna domaćica, gospođa Nikica Badrov, dočekuje goste koji u njenom prezimenu i imenu restorana naslućuju poveznicu. „Mi smo iz fotografske obitelji“, objašnjava. „Ovo je prvo bila foto radnja, zatim foto klub, pa smo radili izložbe i bavili se antikvitetima… I sve se spojilo u jedno.“
Doista, kada uđete u Fotić, imate dojam kao da ste u jednom od onih starih građanskih stanova ili barem dijela dvorca u kojima je muzejski postav fotografija „onog jednog“ plemića kojeg svaka dinastija ima, a koji je volio putovati i fotografirati.
Među fotografijama na zidu pronaći ćete i uokvireni članak iz The New York Timesa. Na popisu 36 stvari koje, prema njima, treba vidjeti i okusiti u Zagrebu, našla se „večera u Bistrou Fotić, bivšem foto klubu koji kombinira nostalgiju, vintage stil i normalne cijene“. Bacite oko na menu i uvjerite se sami.
Domaća kuhinja i dobra ekipa
Kako kažu, promatrajući užurbane Zagrepčane na ulicama kako jedu s nogu iz škarnicla, odlučili su ih vratiti za stolove domaće kuhinje. Ona uvjerljivo pobjeđuje pizze i wokove, bilo da je riječ o kontinentalnoj kuhinji poput pašticade s domaćim njokama ili dašku Mediterana u obliku hobotnice na žaru i pašte s tartufima.
Među najpopularnijim jelima su pljukanci, medaljoni u umaku od gljiva i meso s krumpirićima, a ništa ne prolazi bez „malo“ vina. Petkom je naglasak na ribi, a vikendom vlada obiteljska atmosfera kada miriše na pečenja i gulaš s knedlama.
Juhe se pripremaju na dnevnoj bazi, stoga se nemojte čuditi ako zakasnite na koju. U Fotiću ne vjeruju u odstajalu ili zamrznutu hranu (brrr u svakom smislu), i sve se radi u skladu sa svježom ponudom na tržnici.
Kruh je domaći, a kolači su od prirodnih sastojaka - u sve se možete uvjeriti svojim očima jer je kuhinja otvorenog tipa. Već se zamišljamo kako poput talijanskih penzionera koji nadgledaju radove na cesti, stojimo i vrtimo čašu vina dok proučavamo chefove poteze 😉.
„Namirnice su sezonske, svježe i domaće, ravno s Dolca. Kupuje ih naš sin po chefovim uputama. Cijela naša ekipa funkcionira obiteljski, dugo smo skupa i vjerujem da se to osjeti“, objašnjava Nikica. Očito, jer su uspjeli izgurati ovaj težak period zvan 2020. i 2021. godina.
„Tijekom zime je sve malo mirnije, naročito ovdje u centru. Zbog svega što se događalo, manje je ljudi na ulicama, mnogi rade od kuće, a neki su i odselili iz centra. Sad još i ova poskupljenja… Koliko možemo, prilagođavamo se okolnostima, imamo i dostavu.“
Unatoč svemu, ljudska potreba za druženjem ne jenjava, a gosti i dalje rado dolaze. „Naša klijentela je uvijek bila, kako da kažem, normalna, kod nas nema pretencioznosti i bahaćenja“, smije se. „To su uvijek dobri, pozitivni ljudi. Mislim da nam uvelike dolaze i zbog ugodne atmosfere (osim hrane naravno). Svi koji dođu hvale naše fotografske izložbe i interijer, često se skupljaju ljubitelji fotografije, dolaze nam i gosti s kulturne scene, iz ZKM-a, obližnjih muzeja i galerija…“
Promatrajući ovaj fotogeničan interijer ne možemo ni sami drugačije pomisliti. Lako je ukrasiti prostor, no tek kada to radite sa srcem i znanjem, on dobiva dušu. I to se ovdje osjeti.
Restoran Tajer u Zagrebu vodi u najsočniju stranu Međimurja: Ugrabite mjesto jer postaje opako popularno
