Galerija
No, pustimo sad na trenutak uređenje i fokusirajmo se na ono bitno – hranu. Mjesto sam pohodio jednu srijedu navečer, sa svojim dragim prijateljem Hrvojem, globtroterom (da, da, kad uđeš u folklorno društvo, vidiš svijeta), ocem, mudrijašem i izjelicom, jer četiri oka i dva želuca bolje rezoniraju nego dva. Nazvao sam pola sata prije dolaska, konobar je potvrdio da mjesta ima, te smo te srijede navečer stigli u polupraznu pizzeriju.
Ljubazno smo smješteni i posluženi, mada QR kod kojim se očitava meni („postkoronastično“ naslijeđe) nije radio, pa smo upirali mobitelima dvije minute u podložak na kojem se nalazi. Bezuspješno, kod nije očitavalo, pa smo zamolili dobri stari fizički meni, koji dolazi u obliku podloška. Živio papir! Pogled na meni otkriva 15 – ak pizza, cijene kreću od 7,80 € (za Marinaru) te se penju do 14,50 € (Mortadela tartufi, Burrata, Bresaola).
Moj dobri, ali „ziheraški“ prijatelj se odlučuje za klasik – Capricciosu, a meni pogled staje na Ritrovati, koju „krase“ datterini rajčice, bosiljak, slani inćuni koje obožavam na pizzi, plod kapara i češnjak. Naručujemo, a ono što valja pozdraviti je da na stol odmah donose i selekciju ljutih umaka, te dvije vrste maslinovog ulja – standardno i spicy (s kojim sam dodatno „poplašio“ pizzu.)
Pizze se na stolu pojavljuju za 10 – ak minuta. Gabaritima su velike, tijesto nije klasično napoletansko, već ga rade po vlastitom, posebnom, receptu. Već nakon dva, tri zalogaja, pizza je kod mene imala visoku ocjenu – sastojci su kvalitetni, nadjev je bogat, sve skupa izvrsno se sljubljuje. Jedemo i pričamo, uživamo u okusima, a pizze pred nama samo se smanjuju. Nakon što sam je cijelu strusio, ne osjećam nikakvu težinu, već samo fini after taste. Lagano i fino, baš kako čovjek i želi pojesti navečer. Prijatelj je isto zadovoljan, a tko zadovolji njega koji uvijek ima neki prigovor, zaslužuje posebnu ocjenu.
Uz Ritrovatu sam se počastio i koktelom Rum Sour, s kojim nećete pogriješiti. Koktela ima dovoljno, sigurno desetak ako ne i više, tako da, Mrs. Fogg ni tu nije razočarao. Ipak, ako ga uspoređujem s najboljim zagrebačkim pizzerijama, valja reći da Toccare još nitko nije nadmašio, no nema veze, jer u Foggu rade pizze s kojima trebaju biti zadovoljni.
Dodajmo još i da ovdje rade Panuozzo, sendvič od pizza kruha, no iako i jedan i drugi imamo želuca zajedno više no simpatični vanzemaljac Alf, ovaj put nismo htjeli pretjerivati. Ovo zadovoljstvo, koje su činile dvije pizze i dva pića – stajalo je nešto više od 34 €, što je itekako dobra cijena za ono što dobijete.
