U trendu Pečeno pile s krumpirom Tjedni jelovnik Ne koštaju puno: 7 zaboravljenih, ali jako finih jela za svaki dan ovoga tjedna koja smo jeli u 80-ima Apartman Sto ljudi... Najgori gosti na koje se tuže domaći iznajmljivači: "Dva tjedna nisu izlazili iz apartmana, ne znam što su radili" Orebić - 1 Baza iz snova Gradić na Pelješcu s fasadama boje sunca što diše ritmom prošlih vremena

''Bolje je od njegove cijene'', kažu Berberi za stvari kojih se ne žele odreći ni pod koju cijenu. Danas otkrivamo jednu od tih stvari sačuvanu daleko od pogleda svijeta, u bespućima saharskog pijeska. Odlazimo u Chinguetti, srednjovjekovno selo u pustinji Mauritanije.

Ovaj nevjerojatan muzej berberske kulture i pustinjske arhitekture zajedno s okolnim gradovima osnovan je oko 11. i 12. stoljeća, kada su od kamena i blata podignute prve kuće. Premda ga danas neki nazivaju ''gradom duhova'', to bi bilo nepošteno za izjaviti. U njemu i okolnim mjestima živi oko 4 000 stanovnika koji pažljivo održavaju arhitekturu i izgled grada generacijama.

No, istina je da je nekad uživao veću slavu i brojnije stanovništvo: u srednjem vijeku Chinguetti je bio važna postaja na hodočasničkom putu prema Meki i trgovačkim rutama prema mediteranskim lukama. Zamislite samo kako su izgledala okupljanja kada bi ''parking'' bio preplavljen tisućama deva pod veličanstvenim palmama. Naseljavalo ga je čak 20 000 ljudi i bio je svojevrsni pustinjski znanstveni institut.

Upravo zbog svoje važne pozicije na putu prema Meki, ovdje su osnovane čitaonice i knjižnice u kojima su vjernici mogli proučavati svete spise, ali i tekstove iz područja astronomije, matematike i prava. Knjižnice stare tisuće godina zajedno sa svojim odajama očuvane su do današnjih dana iako je vrijeme učinilo svoje.

Još prije 70 godina ovdje se moglo pronaći čak tridesetak knjižnica u vlasništvu lokalnih obitelji. Danas ih je ostalo tek pet, no svijest o njihovom očuvanju je jaka. Ovdje počivaju tisuće spisa o kojima se stanovnici brinu pažljivo i u skladu s tradicijom, te su uglavnom umotane u zaštitne tuljke od bambusa ili kozje kože. U jednoj od knjižnica zatekli su se i židovski vjerski tekstovi – nitko ne zna kako i koji su to čudni putevi, no ponosno ih čuvaju.

Na iduću generaciju nastoje prenijeti svijest o vrijednosti nasljedstva koje im dolazi u ruke te važnosti njegova očuvanja, iako se neki žale da mladi danas imaju druge interese.

Knjižnice su zadržale svoj originalni izgled, a najveća i najpoznatija je ona u vlasništvu obitelji Muhameda Habuta. On i njegova obitelj čuvaju čak 1600 svezaka. Izgled prostorija ponekad iznenađuje posjetioce jer se, osim bojom i pijeskom, ne razlikuje previše od prizora polica pretrpanih fasciklima i registratorima kakve viđamo u svijetu europske administracije.

Njihova najveća bitka je ona s prirodom jer stalni nanosi pijeska, pustinjske oluje, erozija tla i suhi zrak ''troše'' i zameću materijal. Neke bitke su tragikomične, poput onih s kozama koje vole grickati papir pa pobjegnu s cijelom knjigom.

S padom broja turista posljednjih godina tri knjižnice su zatvorene van sezone, a brine ih i oko države koje neprestano ''škica'' ovu vrijednu baštinu. Vlasti bi htjele relocirati knjige na sigurnije mjesto, no domaće stanovništvo ne želi predati baštinu svojih predaka – za njih su knjige vrijedne poput zdravlja ili krova nad glavom.

Godine 1996. UNESCO je Chinguetti stavio na listu svjetske baštine, a posjetioci ovu destinaciju kombiniraju s izletima u ostale UNESCO-ve štićenike kao što su Ouadane, Tichitt i Oulata. Obližnji grad Atar u kojem je i aerodrom, udaljen je 90 kilometara, a vožnja u jednom smjeru košta svega pet dolara.

Unatoč problemima u turizmu zbog nesigurne atmosfere koja je vladala posljednjih godina, ovo mjesto je i dalje u samom vrhu mauritanijskih atrakcija. Štoviše, lokalna džamija jedan je od glavnih simbola cijele zemlje. Za ljubitelje pustinjskih prostranstava i poznate beduinske gostoljubivosti, Chinguetti će zasigurno predstavljati neizostavnu točku u putovanju – baš kao nekad.

A knjige? Vrijeme će pokazati. Neustrašivi stanovnici pustinje čije ime u prijevodu znači ''ljudi slobode'', svjesni su snage prirode i vjeruju u Božju volju. Činit će svoje dokle god mogu, ali kada vrijeme dođe, smireno prihvaćaju kraj: ''Onaj tko drži nebo nad nama, neka ga i sruši na nas''.