Znate li koja je razlika između pinse i pizze? Gastronomski stručnjaci predviđali su da će ovo biti godina kada će tu razliku doznati mnogi jer je pinsa trebala postati popularnija od pizze. Teško je pizzu skinuti s trona, a pinsa je imala dosta vremena da to pokuša učiniti, s obzirom na vrijeme nastanka. Barem stoljeće stara, pinsa je bila omiljena u Rimu, a ime duguje glagolu koji označava razvlačenje tijesta.
Osim ovalnim oblikom, od pizze se razlikuje laganom teksturom tijesta koje ima manje ugljikohidrata i masti. Priprema se od mješavine pšenice, soje i riže, pa ne pada teško na želudac, a oni koji su je kušali kažu da je tijesto lagano poput oblaka.
To se postiže korištenjem hladne vode i hladnog brašna, kao i sporim dizanjem tijesta od 20 do 120 sati, ali najčešće 48. Osim toga, tijesto treba mijesiti polako kako se ne bi previše zagrijalo. Dobra pinsa iznutra mora biti sočna, a izvana hrskava.
Baš kao i pizzu, i pinsu su radili siromašni radnici na selu. Koristili su vodu i miješane žitarice: ječam, zob, proso i pir. Nakon što bi razvukli tijesto u duguljast ovalni oblik, dodavali su jednostavne sastojke poput aromatičnog bilja i soli. Tada bi pinsa bila spremna za pečenje na vrućem ugljenu. Čak je i Vergilije u Eneidi zapisao kako su seljaci u rimskim selima gnječili žitarice kako bi napravili niski i ovalni kolač na vrućem ugljenu.
Osnovni recept za pinsu potražite ovdje.
Savjeti pizza-majstora: 10 pogrešaka zbog kojih vam pizza ne uspijeva
