Tamni, crvenkasti, "ludi med", poznat kao deli bal u Turskoj, sadrži sastojak iz nektara rododendrona koji se zove grajanotoksin - prirodni neurotoksin koji čak i u malim količinama izaziva vrtoglavicu, a ponekad i halucinacije. U 18. stoljeću se koristio kao dodatak alkoholnim pićima kako bi pojačao njihovo djelovanje. Međutim, ludi med može dovesti i do mučnine, zamagljenog vida, nesvjestice, snažnih halucinacija, pa čak i smrti, u rijetkim slučajevima.
U današnje vrijeme, slučajevi trovanja ludim medom pojavljuju se svakih nekoliko godina – najčešće kod turista koji u Turskoj odluče isprobati kontroverzni deli bal. Lokalno stanovništvo ga koristi oprezno, kao afrodizijak i prirodni lijek za liječenje raznih tegoba. Med se ponekad kuha u mlijeku i obično uzima neposredno prije doručka. Karakterističan je po peckanju u grlu i gorkasto kiselkastom okusu. Uzima se u malim količinama, a više od žličice lako može izazvati trovanje. Među pričama o kontroverznom medu zanimljiva je i ona kako je poslužio i kao oružje za vrijeme rata, kada su Rimljani napali područje Crnog mora pod zapovjedništvom generala Pompeja. Postrojbe nemilosrdnog Mitridata podvalile su Rimljanima med, a nakon što su ga s guštom pojeli, vojnici su postali laki plijen.
Ludi med u malim količinama proizvode pčelari u planinama Kaçkar iznad Crnog mora, jedinom mjestu na svijetu (osim podnožja Himalaja) gdje autohtone vrste rododendrona proizvode snažan neurotoksin.
Samo je mali dio meda proizvedenog u tom kraju dovoljno čist i moćan da opravda ime, a kilogram najboljeg meda prodaje se po cijeni višoj od 2000 kuna za kilogram. Mnoge trgovine u regiji legalno prodaju staklenke ludog meda sve većem broju stranih turista, ali kvaliteta je upitna.
