Galerija
Vrijeme tijekom kojeg Sunce ne izlazi ovisi o zemljopisnom položaju mjesta – na tom norveškom arhipelagu u Arktičkom oceanu polarna noć traje od kraja listopada do početka veljače. Tijekom siječnja noć ih prati i od devet sati ujutro, kad većina od 1800 stanovnika počinje s radom, mrak je i u podne kad ručaju te nakon 17 sati kada se vraćaju kući. Nebo je tek katkad prošarano zapanjujućim svjetlima aurore borealis.
Da bi koliko-toliko doskočili "vječnom" mraku, domovi, ulice i radna mjesta osvijetljeni su jakim svjetlima, a mnogi koriste i lampe za svjetlosnu terapiju. One oponašaju Sunčevu svjetlost, poboljšavaju raspoloženje, koncentraciju, kvalitetu sna i energiju.
Polarna noć na Svalbardu
Za polarnu noć unaprijed se treba pripremiti. Lako bi bilo prepustiti se trenutačnom osjećaju, spavati po cijele dane i ne izlaziti na hladnoću – prosječna siječanjska temperatura u Longyearbyenu na otoku Spitsbergernu iznosi oko -6 Celzijevih stupnjeva.
Umjesto toga lokalno stanovništvo rado se prepušta aktivnostima na otvorenom – od hodanja na krpljama do skijaškog trčanja. Mnogi idu u lokalnu teretanu kako bi ostali u formi. Jedna od njih je i Cecila Blomdahl, koja živi s partnerom Christopfferom i sa psom Grimom u okolici Longyearbyena, a svoj život dijeli na svojem kanalu na YouTubeu.
Gledateljima svojeg kanala poručila je da je nošenje vatrenog oružja posve normalno u Longyearbyenu. Zbog opasnosti od napada polarnih medvjeda svi moraju biti opremljeni odgovarajućim sredstvima za plašenje i obranu.
S obzirom na to da ondje ništa ne raste – ni tijekom ljeta ni tijekom zime – sva hrana doprema se brodovima i avionima te je poprilično skupa. Na hranu svakog mjeseca potroše oko 1200 eura.
Koliko je zapravo tamno tijekom polarne noći na Svalbardu, otkrijte u Cecilijinu videu u nastavku teksta.
"Tamo bih se uvijek vratio": Putopis s krova Europe koji vodi do bizarnog grada duhova, ponoćnog sunca i velikih plavih kitova
