Satiričar, maratonac, nesuđeni kirurg, autor knjiga o trčanju i dizajner trkaćih medalja: Siniša Mareković Car se ne tako davno vratio s putovanja o kojem sanjaju mnogi zaljubljenici u europski sjever. Fascinacija polarnom svjetlošću, danima i noćima koje traju 24 sata, kao i općenito životom na sjeveru odvela ga je u Norvešku - najprije na Midnight Sun Half u Tromsø, a zatim na arhipelag Svalbard i grad Pyramiden. Na putu do tog gotovo nestvarnog mjesta sreo je jato beluga, ogromnog kita i polarnog tuljana (ovo nije vic)... no krenimo redom.
Za one koji te ne poznaju, Tko je Siniša Mareković Car? Ispričaj nam ponešto o sebi.
Neću govoriti tko je on jer mrzim kad osoba o sebi priča u trećem licu, ali ću zato reći tko sam ja – čovjek koji je svoj život savršeno isplanirao još u osnovnoj školi i čiji su se planovi razbucali već na upisu u srednju. Naime, jako jako sam želio biti liječnik, učio za prijemni za srednju medicinsku kao nikad do tad (da, tad smo imali prijemne za srednju), ali loše ocjene iz par predmeta iz sedmog i osmog razreda koštale su me boravka iznad crte na popisu primljenih u medicinsku.
Od tada pa nadalje, krenuo je improv pa sam preko 3D modeliranja i kompjuterskih animacija (danas popularno zvano CGI) i grafičkog dizajna polako došao do dva zanimanja koja sam si sam izmislio – satiričar i dizajner finišerskih medalja za utrke. Znam koliko to bizarno zvuči i zaista ne znam kako me Svemir odveo u tom smjeru, ali tako je kako je. Za život usrećujem trkače i rastužujem političare i, onako najiskrenije, ništa mi ne fali.
Kako inače biraš destinacije za putovanja? Koja su te mjesta najviše oduševila do sada, na koja bi se vratio?
Ogroman sam obožavatelj sjevera naše planete i iz nekog meni nepoznatog razloga, otkad pamtim fasciniraju me dani i noći koje traju 24 sata, polarna svjetlost i općenito život u krajnje sjevernim dijelovima svijeta. I da, volim ja otići i južnije ponekad, čak i do New Yorka skočiti vidjeti što ima, ali kad god krenem razmišljati o novom putovanju, prvo slike u glavi su – Grenland… Aljaska… Montana… Island…
Vratio bih se uvijek i baš uvijek na sjever Norveške. Da se mogu ponovno roditi volio bih biti sob koji pase travicu na Svalbardu. Do te mjere me taj dio kugle fascinira. Možda malo prelazi u fetiš, ali baš me briga :) .
Kako se rodila ideja za posjet Norveškoj? Zašto baš Svalbard?
Neko vrijeme sam vodio grupe trčanja u školi trčanja Atletskog Kluba Sljeme i iako je svaka generacija bila posebna na svoj način, jedna je bila posebnija. Jako smo se svi povezali, ali kako to bude u životu, vremenom smo se počeli razilaziti do trenutka kad u toj grupi nismo ostali Andrea, Lea, Gorana i ja. Četvorka koja je stalno sve radila skupa – skupa smo trenirali, skupa smo planinarili i skupa išli na koncerte. Na jednoj kavi u Andrašecovoj ulici (nevjerojatno kako se sjećam nekih stvari, a neke zaboravim), krenuo je razgovor da bi mogli negdje na half, pa gdje ćemo i onda ja uletim da sam vidio reklamu za Midnight Sun Half u Tromsu koji starta u ponoć i trči se po danu. Lea je uzela salvetu sa stola, tamo napisala sporazum da ne smijemo odustati, svi smo to potpisali i godinu dana kasnije eto nas u Tromsu. E, sad, kad smo već tamo, rekosmo, zašto ne bismo to malo podebljali pa posjetili i taj Svalbard prije halfa. Uglavnom, half je bio dobar, ali Svalbard je ukrao show i postao i ostao highlight našeg putovanja na sjever.
Kako je izgledao itinerar: koja si mjesta posjetio, kako si putovao? Koliko je sve to koštalo?
Jako zgusnuto. Svi smo imali neke svoje obaveze, a i ne zaboravimo da je gore sve jako, jako skupo. Odredili smo si tjedan dana za put i podijelili ga u Tromsø, pa Svalbard pa natrag u Tromsø na half i onda doma. Dakle nismo baš puno minglali na kopnu, a na Svalbardu smo bili smješteni u Longyearbyenu koji je administrativno sjedište arhipelaga i napravili izlet u Pyramiden. Za više nije bilo vremena. Ni novaca. Potrošili smo oko 2000 eura po osobi.
Ispričaj nam kako je izgledao posjet Pyramidenu i što te se posebno dojmilo? Postoji li posebna procedura za posjet?
Kao i sam put, posjet Pyramidenu bio je munja iz mozga dok smo sjedili u našem smještaju u Longyearbyenu i divili se krajoliku kroz veeelike prozore dnevnog boravka. Netko je surfao po stranicama na kojima se spominju izleti i naletio na Pyramiden – izlet brodom, individualne grupe, ali OBAVEZNO s vodičem.
Kasnije nam je postalo jasno zašto – osim birokracije koja nalaže da se svaki posjet Pyramidenu mora najaviti, do činjenice da tamo ne možeš doći nikako osim čamcem ljeti i snowmobilom zimi. Nema ceste do Pyramidena. S obzirom da nitko od nas nije imao čamac u ruksaku (provjerili smo) uzeli smo vodiča. Da pojasnim zašto je potrebna najava za odlazak u Pyramiden – arhipelag Svalbard ima poseban status što se diplomacije tiče i da sad ne duljim sa stvarima koje možete pročitati na Wikipediji, on pripada Norveškoj, ali još uvijek na njemu postoje mjesta na koje Rusija polaže pravo, a jedno od njih je Pyramiden. Iako je napušten i izgleda kao ukrajinski Pripyat, Rusi moraju u gradu održavati cjelogodišnje prisustvo kako Norveška ne bi prisvojila grad nazad.
Zato je tamo otvoren hotel u koji nitko ne ide, ali koji je uređen, ima recepciju, ljude koji tamo rade i sve kako treba. Malo podsjeća na set nekog filma rađenog po klizi Stephena Kinga, ali stvarno je tako. Ima toliko stvari koje su mi urezale u pamćenje s tog izleta, ali da ih nabrojim samo nekoliko – u Pyramidenu nema signala ni telefona bilo kakve vrste. Jedino mjesto gdje možete dobiti jednu crticu na mobitelu zove se telefonska govornica i stvarno JEST telefonska govornica. Jedino pored nje možete eventualno poslati poruku od tamo. Druga stvar su sva moguća i nemoguća stvorenja koja smo sreli na našoj vožnji čamced do Pyramidena i natrag – naletjeli smo na jato beluga, pored nas je nakratko izronio veliki plavi kit (oooogroman je), a pored čamca nam je u jednom trenutku izronio polarni tuljan i pobjegao kad nas je vidio. Ukratko imali smo puno sreće u obilasku polarne faune :).
Koji ti je bio najuzbudljiviji trenutak na putovanju? Koja situacija ti navuče osmijeh na lice kad je se sjetiš, a koju bi htio zaboraviti?
Obilazak napuštenih zgrada Pyramidena i slušanje priča o tome kako su se ljudi pokupili odavde doslovno u jednoj noći i ostavili ovaj grad ovako pustim u jednu je ruku jezivo, a u drugu fascinatno. Tim više što ovdje ne govorimo o nekim davnim vremenima, već o kraju 1998. godine, dakle skoro pa nedavnoj povijesti. Taj grad je apsolutni highlight putovanja. Stvar koju bih možda htio zaboraviti, a možda i ne jest činjenica da su nam pogubili kofere negdje na putu prema Tromsu, tako da do samog Svalbarda nismo znali hoćemo li imati zimsku odjeću kad sletimo u Longyearbyen ili ne. Sad se smijemo tome, ali kad smo vidjeli cijene zimskih jakni na Svalbardu prođe nas zimica jer bi, da nam koferi nisu došli, potrošili cca 1500 eura svaki samo da kupimo najosnovnije stvari za boravak na sjeveru :).
Kakve su cijene smještaja, hrane i pića? Kakva je lokalna kuhinja – ima li nešto što obavezno treba probati, ili preskočiti?
Norveška je užasno skupa za naš standard, a Svalbard je još skuplji. Tamo idete ili sa sendvičima u ruksaku kako sam ja prvi puta išao u Tromsø ganjati polarnu svjetlost, ili se hranite s instant juhicama, voćem i pazite na svaku krunu. Vezano uz to, nismo imali prilike objedovati u nekim prestižnim norveškim restoranima u kojima se nudi tuljan na naglo u pjenici od polarne brokule, ali mogu reći da je norveška posebna salama sasvim okej. Skoro kao naša. Ali skuplja.
Imaš li kakav savjet za one koji planiraju putovanje na Svalbard – bilo da je riječ o tome koje stvari spakirati, kako se pripremiti i koja mjesta posjetiti? Ima li nešto što bi volio da si znao prije puta?
Svalbard je divan u svako doba godine, ali ako niste osoba koja voli mrak i želite ipak nešto vidjeti, birajte vrijeme kad je tamo polarni dan, dakle puna svjetlost svih 24 sata u danu, a polarnu noć ostavite za drugi ili treći posjet. Što se vremena tiče, unatoč činjenici da je Svalbard tako daleko na sjeveru, na njemu nije hladno kao u gradovima iste geografske širine (i manje) npr. U Rusiji.
Za primjer, grad Oymyakon, prozvan Polar of the north koji zimi mjeri temperature do -50 nalazi ne na 63 stupnja geografske širine, a u Longyearbyen koji je na 78 stupnjeva je u isto to vijeme nula ili -5. To je zahvaljujući golfskoj struji koja je zaslužna za umjereno vrijeme tijekom cijele godine, no to i dalje ne znači da je to mjesto gdje ćete isprobavati svoju novu majicu na bretelice. Mi smo usred lipnja bili u zimskim jaknama pa računajte da pakirate odjeću kao da idete na planinarenje – slojevito i toplo.
Još jedna napomena – na Svalbardu nije dopušteno kretati se izvan Longyearbyena bez puške zbog velike opasnosti od polarnih medvjeda koje kad vidite, već je kasno. Dakle, bez eksperimentiranja, planinarenja po okolnim planinama i šetnjama bez vodiča jer bi vam putovanje na Svalbard doslovno moglo biti putovanje života.
Planiraš li novo putovanje? Koju bi iduću destinaciju volio posjetiti?
Sjever, sjever, sjever :) . Šalim se, nisam tako isključiv, čak i Antarktika dolazi u obzir. Dakle prvi na popisu su mi Island i Grenland, ali to moram dobro isplanirati da izvučem maksimum od putovanja koliko mogu. Tu je i Patagonija i izlet na Antarktiku, ali mislim da za to neću zaraditi dok sam živ. Od malo pitomijih varijanti, planiram turu po središnjoj Americi da obiđem njihove divne nacionalne parkove (Utah, Colorad, Idaho…) i vidim ono malo Route 66 što je ostalo. Planova je puno, novaca malo manje, ali još uvijek se nadam da ću naći avio kompaniju i hotel koji primaju entuzijazam i optimizam kao valutu. Onda nema gdje me neće biti :).
"Jedna od najekstremnijih zemalja koje sam posjetio": Zabranili su Božić, Novu godinu i glasno plakanje na sprovodima
