Nakupljene osjećaje po Europi na različitim mjestima možete izbaciti u sobama za razbijanje, ali u Japanu slobodno i zaplakati u posebnim, sigurnim prostorima za plakanje. Zemlja Izlazećeg Sunca njeguje rui-katsu, što znači 'traženje suza', ritual koji pomaže onima koji se bore s izražavanjem emocija.
U Japanu se plakanje gleda s neodobravanjem – neki će reći da postoji i kulturološka stigma oko izražavanja tuge kroz suze do te mjere da su ljudi zaboravili plakati ili više ne znaju kako.
Rui-katsu nije drevna vještina, pojavila se 2013. kao metoda suočavanja s potisnutom tugom, bespomoćnošću, stresom i raznim emocijama koje Japanci kriju iza osmijeha. Naziv za otpuštanje osjećaja plakanjem osmislio je Hiroki Terai, tokijski poduzetnik, poznat i kao „planer razvoda“ koji se počeo baviti uslugom planiranja i razvoda braka namijenjen parovima koji su željeli prekinuti i krenuti dalje, ali nisu znali kako.
Vrhunac Hirokijeve ceremonije bilo je razbijanje vjenčanog prstenja čekićem, a parovi tvrde da je „sretan razvod“ kroz izražavanje bijesa i tuge na njih djelovalo iscjeljujuće te poslužio kao korak naprijed. Zanimljivo je da su neki parovi nakon terapije odlučili ostati zajedno. Hiroki Terai napominje da se prave emocije Japanaca kriju iza njihovog osmijeha koji ne skidaju lica jer se od malih nogu uče da moraju biti skromni, pristojni i nasmijani.
Jedan od učitelja plakanja, Hidefumi Yoshida pomaže svojim klijentima da puste suzu, a pritom se služi emotivnim filmovima, pjesmama i tekstovima. Kako kaže, u svojoj je karijeri uspio rasplakati više od 50 tisuća ljudi. Hidefumi redovito organizira radionice i predavanja diljem Japana, podučavajući ljude dobrobitima plakanja.
"Ako plačete jednom tjedno, možete živjeti život bez stresa", ispričao je Yoshida za Japan Times i dodao kako plakanje učinkovitije pomaže protiv stresa od smijanja ili spavanja.
Varijacija vještine rui-katsua je nakugo, odnosno pričanje priča koje izazivaju suze, za razliku od tradicionalnijeg rakuga, koji nasmijava ljude. Pripovjedači tužnih priča nerijetko dolaze i u posebno odabranim kostimima.
Tirkizno more i pješčane plaže ništa im ne znače: Ovo je zemlja koju posjeti samo 3700 turista godišnje
