Nedovršen i napušten prije više tisuća godina, nedovršeni obelisk u Asuanu jedno je od najvažnijih arheoloških otkrića u Egiptu.
Najveći obelisk koji su Egipćani pokušali napraviti, stoljećima je bio zaboravljen i prekriven pijeskom, a (doslovno) je otkriven tek 1922. godine.
Obelisci starih Egipćana bili su predmet velikih rasprava među povjesničarima, a na mnoga pitanja ni danas ne postoje “pravi“ odgovori. Kako su isklesani u jednom komadu? Kako su ti i do tisuću tona teški blokovi transportirani stotinama kilometara? Jesu li se dovozili do Nila pa dalje nastavljali ploveći i, ako jesu, kako su brodovi mogli podnijeti njihovu masu? I kako su, pobogu, podizani nakon što bi stigli na svoje konačno odredište?!
Nedovršeni obelisk u Asuanu dao je odgovore na barem neka od ovih pitanja. Zahvaljujući tome što je napušten u tijeku izrade, dao nam je uvid u staroegipatske metode klesarstva.
Ovaj obelisk ima tri dovršene plohe iz čega se moglo zaključiti da su se klesali iz žive stijene te da su su već u kamenolomu obelisci i dobivali svoj konačni oblik.
Pretpostavljalo se se da četvrta ploha nije iskopana zbog greške u ležištu koja je uzrokovala lom, pa su radovi su zaustavljeni. Donja ploha tako je još uvijek pričvršćena za granitnu stijenu iz koje je isklesan.
Međutim, danas se smatra da razlog zbog kojeg nije dovršen nije pukotina, nego dimenzija samog obeliska - bilo bi ga nemoguće prevesti i uspraviti.
Obelisk se nalazi u jednom od kamenoloma u sjevernom Asuanu. Napušten je prije više tisuća godina. Impresivna gromada od crvenog granita duga je 41 metar – dakle bio bi čak za trećinu viši od ostalih obeliska - i teži više od više od 1090 tona.
Njegovu izradu naredila je egipatska kraljica Hatšepsut koja je vladala od 1498. do 1483. godine prije Krista. Predviđena, ali neostvarena namjena ovoga obeliska nije poznata, no pretpostavlja se da je trebao biti poslan u Rim i postavljen ispred Lateranske palače.
Istraživači i arheolozi oko njega su pronašli alat, koji je i nakon više od dvije tisuće godina ostao očuvan. Stari Egipćani koristili su jednostavne alate - metalna dlijeta i drvene maljeve - za klesanje velikih kamenih blokova.
Koristili su i teške kugle od dolerita, vrlo tvrde magmatske stijene koje bi kotrljali duž označenih linija, stvarajući tako udubljenja u mekšoj stijeni. Za podizanje, pretpostavlja se, bio bi napravljan nasip od pijeska na koji bi se uz pomoć rampe obelisci navlačili, a kad bi se onda pijesak uklonio obelisk bi se dizalicama sa sajlama uspravio u okomit položaj.
Da je dovršen, ovaj bi obelisk bio najveći komad kamena koji je čovjek obradio... a kako upravo zbog svoje mase nije dovršen, zgodan je podsjetnik na to da uvijek treba imati mjeru.
