Asuanska brana na Nilu u Egiptu, najvažniji je infrastrukturni objekt u toj zemlji i jedan od najvećih inženjerskih pothvata u 20. stoljeću. Glavne zadaće brane su kontrola plavljenja Nila, proizvodnja hidroenergije i regulacija protoka vode za navodnjavanje. Osim toga, Asuanska je brana uvelike pomogla modernizaciji Egipta.
Građena je u nekoliko faza, a brana koji danas nazivamo jednostavno "Asuanskom", zapravo je nova, tj. druga brana sagrađena na Nilu. Prva je lopata u pješčano tlo sedam kilometara južnije od stare brane zabijena na današnji dan, 9. siječnja 1960. godine.
Nova, visoka brana
Prva brana na Nilu građena je u od 1898. do 1902. godine, a dograđivana je u dva navrata. Šezdesetih godina 20. stoljeća izgrađena je nova, Asuanska "visoka" brana (As-Sadd al-‘ālī), duga 3830 metara i visoka 111 metara, zajedno s akumulacijskim jezerom, naravno nazvanom po Gamalu Abdelu Nasseru. Nova je brana dovršena 1970. godine.
Izgradnju su osim Egipta financirale i druge zemlje, u najvećoj mjeri Sovjetski savez. Neposredni povod za njezinu izgradnju bilo je često izlijevanje Nila, što je u ovoj dolini punoj povijesti uništavalo neprocjenjivo vrijedne artefakte i čitava arheološka nalazišta. Neke su vrijednosti zauvijek uništene, neke su preseljene, a velik dio ovako je i spašen.
No osim pozitivnih učinaka, izgradnja Asuanske brane imala je i minusa. Osim preseljenja drevnih egipatskih hramova na druga mjesta, zbog čega je na primjer i njujorški Metropolitan Museum of Art, "dobio" Dendurov hram, zbog nje je područje trajno i ne u miru napustilo i oko sto tisuća Nubijaca.
Jedno od najljepših mjesta na Balkanu: U Blagaj biste se mogli zaljubiti na prvi pogled
