Pijuckajući chichu u Bogoti ili na nekom drugom mjestu diljem Kolumbije, mnoge turiste iznenadi činjenica da se radi o ilegalnom napitku. Teško je u to povjerovati s obzirom na to da chicha vreba u kafićima, priziva s uličnih kombija i zapravo se bez muke nalazi na svakom koraku. Njome se gasi žeđ diljem Latinske Amerike, ali u Kolumbiji je chicha non grata još od 1940. godine. Napitak od fermentiranog kukuruza miriše sasvim nevino - poput kakve mješavine piva, kombuche i soka, ali optužen je da ljude koji ga piju pretvara u nasilnike i glupane.
Glavni krivac za to bili su navodni toksini koji nastaju tijekom proizvodnje, a bolest koja uhvati chichopije i polagano im narušava zdravlje tijela i uma nazvana je chichizam. Ako bi vlasti uhvatile ljude kako rade zabranjeno piće, izlile bi im sve zalihe, zaplijenile opremu i poslale ih u zatvor na šest mjeseci do godine dana. Čak su i oni koji su ga samo pili mogli završiti iza rešetaka.
Stoljećima prije dolaska Europljana domorodački narod Muisca, koji je živio u planinskim visoravnima na mjestu današnje Bogote, radio je chichu na specifičan način. Žene su žvakale kukuruz i pljuvale smjesu u glinenu zdjelu, koja bi se zakopala u zemlju. Nakon dva tjedna u posudi bi se našla fermentirana, blago alkoholna smjesa. No nije svaka žena mogla žvakati kukuruz za chichu – samo mudrima je to bilo dopušteno kako bi svoje vrline prenijele u piće.
Za žvakanje velikih količina kukuruza bilo je potrebno vremena i truda. Zato se chicha izvorno proizvodila u relativno malim količinama i pila u posebnim prilikama.
Kasnije se kukuruz počeo mljeti, pa žene više nisu trebale žvakati, a piće se moglo naći u gotovo svakoj kući. Do 19. stoljeća chichu su počeli proizvoditi i pivari, koji bi dodavali sok od trske kako bi se ubrzala fermentacija i proizvodnja. Tada se chicha smatrala zdravom - vjerovalo se da ljudima daje snagu.
Godine 1889. njemački imigrant Leo S. Kopp pokrenuo je prvu veliku pivovaru u Kolumbiji. Slučajno ili ne, iste je godine liječnik Liborio Zerda, koji je radio u kemijskom laboratoriju medicinskog fakulteta u Bogoti, ustvrdio da je chicha otrovna. Smatrao ju je štetnom zbog toksina koji nastaju prilikom fermentacije.
Zerdin kolega Josué Gómez iz gradske bolnice smislio je naziv chichizam – za bolest koja nastaje zbog ispijanja chiche, a karakteriziraju je "pigmentacija kože", "tužan, trom i glup izgled" i "truli" miris tijela, piše BBC. Dvoje liječnika izjavilo je da ovisnici o chichi gube energiju i želju za radom te polako propadaju.
Mnogi Kolumbijci smatraju kako je cijela stvar bila politička igra, a antichichistička liječnička kampanja itekako je pomogla prodaji piva iz Koppove pivovare. Plakati s porukama "Chicha vas pravi glupima" ili "Chicha je kriva za zločine" bili su uobičajeni. Ministar Jorge Bejarano donio je zakon o zabrani proizvodnje i prodaje chiche u Kolumbiji, a sve chicheríje – mjesta koja su je kuhala ili posluživala – nestale su preko noći. No chicha je preživjela zahvaljujući radu na crno, baš kao u doba američke prohibicije, a vratila se otprilike 40 godina kasnije. Negdje u 1980-ima polako se počela pojavljivati na okupljanjima i s vremenom je ponovno postala prihvaćena.
Zabrana je i dalje na snazi, no danas se chicha može piti i prodavati. Proizvodnja se ne može regulirati, a recepti se razlikuju od kuće do kuće. Mogu sadržavati šumsko voće ili ananas, a često dolaze u šarenim bojama. A jedini način da znate kako pijete kvalitetno piće jest da poznajete proizvođače.
